Anaksagora (grčki: Anaksagóras) iz Klazomene, grčki filozof (oko ←500 – Lampsak, oko ←427). Djelovao u Ateni, prijatelj → Periklov, optužen zbog huljenja bogova pobjegao u Lampsak. Iz njegova spisa O prirodi sačuvano je nekoliko važnih fragmenata u kojima Anaksagora, kao i prije → Empedoklo, smatra da se svijet sastoji od spajanja i razdvajanja nepromjenjivih čestica (homeomerija), sve prirodne supstancije postoje od početka, a um je sila koja upravlja kozmičkim procesom. Ujedno smatra um najčistijom i najfinijom tvari. Osjetilno opažanje vrši se s pomoću suprotnosti, a istinu spoznaje um. Smatra se posrednikom Zenonova i Heraklitova učenja, a bitno utječe na → Arhelaja iz Atene i → Diogena iz Apolonije.