Becić, Vladimir, hrvatski slikar (Brod na Savi, 1. VI. 1886 – Zagreb, 24. V. 1954). Jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara realističke i kolorističke orijentacije u hrvatskoj umjetnosti. Uz → Miroslava Kraljevića i → Josipa Račića utemeljitelj hrvatskoga modernog slikarstva. U Zagrebu polazio privatnu slikarsku školu → Mencija Clementa Crnčića i → Bele Čikoša Sesije, a zatim akademije u Münchenu i Parizu. Profesor na Akademiji u Zagrebu. Član Grupe trojice (uz → Ljubu Babića i → Jerolima Miše). Ponajprije slika u duhu akademizma, potom pod jakim utjecajem starih majstora i impresionizma slikao aktove, portrete i mrtve prirode (Djevojački akt pred ogledalom; Ženski akt s novinama; Mrtva priroda s vrčem). Poslije se u razdoblju neoklasicizma približava Cézanneu; naglašava geometrijsko strukturiranje motiva i prigušene tonske game (Planinski krajolik s potokom; Portret Ivana Meštrovića). Oko 1930-ih godina prelazi na mekši i bujniji slikarski realizam; radi svjetlucavim i bogatijim osvjetljenjima te koloristički suptilnijim nijansama (Portret kćeri sa šeširom; Moja žena) osobito u krajolicima (Bosanski krajolik). Širokim namazima boje i tonskim grafizmom na figuralnim kompozicijama postiže monumentalnost (Seljaci ručaju).