Borgia, Cesare, knez Romagne i vojvoda od Valentinoisa (Rim, 13. IX. 1475 – Viana, Navarra, 12. III. 1507). Izvanbračni sin pape → Aleksandra VI. Nakon očeva imenovanja papom (1492), postao nadbiskup Valencije, 1493. godine kardinal i obnašatelj mnogobrojnih unosnih službi. Godine 1498. odriče se kardinalskoga naslova; od francuskoga kralja Luja XII. stječe u feud kneževinu Valentinois. Oženio se sestrom navarskoga kralja Ivana III. Charlotteom d’Albret (1499); ratom nastojao upokoriti Romagnu; 1500. dao ubiti Alfonsa Aragonskog, supruga svoje sestre → Lucrezie, kako bi stekao feud Sermonetu. Nominalno imenovan vojvodom Romagne 1501. Nova osvajanja namjeravao poduzeti uz pomoć Španjolske. Novi papa Julije II. (protivnik njegove obitelji) dao ga je uhititi i prisilio ga na predaju osvojenih gradova. Sklanja se u Napulj, gdje također biva zatočen. Protjeran u Španjolsku i bježi šurjaku u Navarru (1506). Poginuo za opsade Viane. Primjer okrutna političara koji u cilju postignuća svojih ciljeva ne preza ni pred zločinima; smatra se da je njegov lik nadahnuo → Machiavellija na pisanje Vladara.