domus ecclesiae (latinski domus: kuća, ecclesia: crkva), u ranokršćansko doba, obiteljska kuća u kojoj se služila liturgija; jedno od prvih kršćanskih kultnih mjesta. U najranije doba prostorije za održavanje liturgije bile su na katu, a vlasnici su ih trajno ustupali na raspolaganje kršćanskoj zajednici. Na kraju prostrane dvorane bila je menza (oltar), koja je odvajala prostor za svećenstvo od prostora za puk. Prvi takav primjer pronađen je na antičkom lokalitetu nedaleko od sela Al-Sālihiyya u Siriji (→ Dura Europos).