Canaletto, nadimak dvojice talijanskih slikara i grafičara veduta; majstori venecijanske slikarske škole kasnog settecenta. 1. Canal, Giovanni Antonio (Venecija, 18. X. 1697 – Venecija, 20. IV. 1768). Učenik i suradnik svojeg oca, slikara kazališnih dekoracija Bernarda Canala, i Luce Carlevarisa u Veneciji. Neko vrijeme školovao se u Rimu, gdje je slikao krajolike iz rimske okolice, potom boravio u Londonu. Najznačajniji slikar veduta gradova Venecije, Rima i Londona (Canal Grande, Duždeva palača i Riva degli Schiavoni; Obala Temze; Pogled na Whitehall). Toplim, magličastim koloritom vješto slikao perspektive; vjerno, gotovo scenografski, reproducirao arhitekturu i detalje s pročelja kuća i crkava. Impresivno dočaravao atmosferu; često gradske prostore oživljavao grupama likova. Učitelj → Francesca Guardija i nećaka Bernarda Bellotta. 2. Canal, Bernardo Bellotto (Venecija, 30. I. 1780 – Varšava, 17. X. 1780). Sljedbenik ujaka Antonija. Djelovao u Rimu (vedute antičkih spomenika), Milanu, Torinu i Veroni, potom radi kao dvorski slikar u Dresdenu. Neko vrijeme boravi u Beču (vedute Schönbrunna) i Varšavi. Slikanje veduta tehnički doveo do savršenstva, poglavito primjenu perspektive i igru svjetla, jakim kontrastima tamnih sjena, na arhitektonskim detaljima (Vila Gazzada; Pogled na Dunav s Belvedera). U bakropisu obrađivao jednake motive kao i na slikama.