europska valutna zmija, sustav povezanosti međusobnih valutnih tečajeva koji su nakon raspada → bretonvudskoga sustava (1971) uspostavile 24. IV. 1972. tadašnje članice Europske ekonomske zajednice (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i SR Njemačka). Valute tih šest zemalja mogle su međusobno fluktuirati najviše ± 1,125%, a prema američkom dolaru najviše ± 2,25%. Manji međusobni raspon fluktuiranja valuta zemalja članica u odnosu na raspon njihova fluktuiranja prema dolaru doveo je do naziva “zmija u tunelu”. “Tunel” je napušten u ožujku 1973. odlukom o zajedničkom fluktuiranju prema američkom dolaru. Belgija i Nizozemska su pak u razdoblju 1972–76. smanjile raspon uzajamnoga fluktuiranja svojih valuta na ± 0,75%, pa je to nazvano “crvom” unutar “zmije”. Uspostavljen je 1973. i Europski fond za monetarnu suradnju (engleski: European Monetary Cooperation Fund – EMCF) radi osiguranja kredita zemljama s deficitima. Međutim, sustav valutne zmije imao je burnu povijest. Pristupale su mu nove članice, a zatim ga napuštale i izvorne i nove članice. Ovaj je način zajedničkog upravljanja europskim valutama zamijenjen 1979. → Europskim monetarnim sustavom.