Derrida, Jacques, francuski filozof (El Biar, Alžir, 15. VII. 1930 – Pariz, 8. X. 2004). Profesor u Parizu; predstavnik strukturalizma, učenik M. Foucaulta; pod utjecajem → Martina Heideggera i → Stéphanea Mallarméa. Njegova kritika zapadne filozofije uključuje književnost, lingvistiku i psihoanalizu; odbacuje konačne metafizičke sigurnosti ili izvore značenja, karakteristične za zapadnu filozofiju. Odbacuje semiologiju i nacrtom gramatologije pokušava zasnovati filozofiju pisanja i razlike. Središnje značenje daje pismu (écriture): kao što riječ služi smislu, tako pismo služi riječi kao njegovoj slici. Stalni procesi stupnjevanja između forme i sadržaja istodobno izražavaju moralne i političke sustave. Njegova su djela iz 1970-ih imala velik odjek u svijetu, osobito u raspravama o strukturalizmu i postmoderni; spada u velike mislioce posljednjih desetljeća XX. stoljeća. Važnija djela: Pismo i razlika (1967), O gramatologiji (1967), Glas i fenomen (1967), Diseminacija (1972) i dr.