Alfred Dreyfus, Dreyfusova degradacija
Dreyfus, Alfred, francuski časnik (Mulhouse, 9. X. 1859 – Pariz, 12. VII. 1935). Židovskoga podrijetla. Topnički satnik u Ministarstvu rata, lažno optužen za špijunažu u korist Njemačke i na tajnom procesu 1895. vojni sud osudio ga je za veleizdaju na doživotno izgnanstvo na Vražji otok u Francuskoj Gvajani. Kako je u međuvremenu otkriven pravi špijun, satnik Ferdinand Walsin Esterhazy, koji nije osuđen već mu je omogućen odlazak u Veliku Britaniju, došlo je do velike afere (“Dreyfusova afera”) koja je uzdrmala francusku vladu i javnost. U Dreyfusovu obranu ustao je i književnik Émile Zola znamenitim otvorenim pismom → J’Accuse…! (Optužujem) upućenom francuskom predsjedniku → Félixu Faureu. Na ponovljenom suđenju 1898. Dreyfus je opet proglašen krivim i osuđen na 10 godina zatvora unatoč novim činjenicama koje su mu išle u prilog. Novi francuski predsjednik Émile Loubet pomilovao ga je 1899. Dreyfus je prihvatio pomilovanje iako ono nije značilo potpunu rehabilitaciju, koja je uslijedila tek 1906, kada je vraćen u vojnu službu. Sudjelovao u I. svjetskom ratu, umirovljen s činom pukovnika.