duga
duga, optička pojava u atmosferi koja se očituje kao luk spektralnih boja nastalih u oblaku od vodenih kapljica obasjanih Suncem. Zrake svjetlosti padaju na kapljice, ulaze u njih, lome se, zatim se u unutrašnjosti jedanput ili dvaput reflektiraju, izlaze i ponovno se lome. Bijela se svjetlost raspada na svoje komponente zbog različitog indeksa loma za različite boje i to se u oblaku vidi kao duga, tzv. glavna ili primarna duga. Ako se zrake svjetlosti reflektiraju dva puta u unutrašnjosti kapljice, onda nastaje i druga, sekundarna duga. Redoslijed boja u glavnoj i sekundarnoj dugi ide obrnutim slijedom. Među prvim znanstvenim tumačenjima duge jest ono hrvatskog znanstvenika i biskupa Marka Antuna Dominisa (1611). Objašnjenje duge lomom i refleksijom svjetlosti u kapljicama kiše dali su → René Descartes i → Isaac Newton, a potpuniju teoriju o dugi razvili su engleski astronom → George Airy (1837), austrijski meteorolog Josef Maria Pernter (1897) i dr.