Grimm, Jacob i Wilhelm
Grimm, Jacob, njemački filolog i književnik (Hanau, 4. I. 1785 – Berlin, 20. IX. 1853). Studirao pravo, radio kao činovnik i knjižničar, u Göttingenu predavao o njemačkoj pravnoj povijesti. Od 1841. u Berlinu. S bratom → Wilhelmom istraživao njemački folklor. Objavili su obrađene bajke i priče. Utemeljitelj germanske filologije; u jezikoslovlju se držao veze riječi i stvari. Upozorio na glasovne zakone i tako pripremio osnovu za pravu znanstvenu etimologiju. Napisao Njemačku gramatiku (1819–37), koja je zapravo njemačka germanska poredbena gramatika. Pokretač velikoga Njemačkog rječnika (od 1852). Njegova Njemačka mitologija (1835) bavi se pretkršćanskom mitologijom Nijemaca i drugih Germana, bila je uzorom za slična istraživanja u drugih naroda. Ostala važnija djela: Njemačke pravne starine (1828), Povijest njemačkoga jezika (1848, 2 sveska) i dr. S bratom Wilhelmom: Dječje i kućne priče (u 2 sveska 1812–15, u 3 sveska 1819–22), Njemačke sage (1816–18, 2 sveska), Njemački rječnik (1852–1960, novo izdanje od 1965).