Ivan Bez Zemlje
Ivan Bez Zemlje, engleski kralj (Oxford, 24. XII. 1167 – Newark-on-Trent, 19. X. 1216). Najmlađi sin → Henrika II. Vladao od 1199. Isprva ostao bez posjeda i prihoda, odatle ime John Lackland (Ivan Bez Zemlje). U vrijeme sudjelovanja njegova starijega brata → Rikarda I. Lavljeg Srca u III. križarskoj vojni (1189–92), Ivan mu je pokušao oteti krunu. Nakon bratova povratka pokorio se te ga je naslijedio na prijestolju nakon njegove smrti likvidiravši svojega nećaka Artura, kojega je Rikard odredio za nasljednika. Neuspješno ratovao protiv → Filipa II. Augusta u Francuskoj (izgubio glavninu francuskih posjeda, 1204. i 1214). Godine 1205. došao u sukob s papom Inocentom III. zbog imenovanja nadbiskupa u Canterburyju. Papa je Englesku kaznio interdiktom (1208) i izopćio Ivana (1209). U strahu da ne izgubi prijestolje, Ivan se 1213. pokorio papi i priznao se njegovim vazalom. U unutarnjoj politici nastojao skršiti povlastice domaćih velikaša; nesmiljenom poreznom politikom izazvao nezadovoljstvo većine podanika. Protiv Ivanova samovoljnog vladanja odlučno je istupila feudalna oporba i prisilila ga da 15. VI. 1215. potpiše i objavi povelju (Magna Charta), koja je ograničila kraljevu vlast i osigurala temeljna prava i slobode njegovim podanicima (i velikašima i slobodnjacima). Ne držeći se preuzetih obveza, Ivan je od pape ishodio oslobođenje od prisege dane domaćem plemstvu. Takvi postupci izazvali su građanski rat, tijekom kojega je Ivan umro. Često prikazivan u srednjovjekovnim engleskim narodnim pričama (Robin Hood), obrađen u mnogobrojnim književnim djelima (Shakespeare i dr.).