mumija, zagrebačka
mumija, egipatske mumije
mumija (arap. od perz.), preparirano mrtvo tijelo čovjeka ili životinje koje se očuvalo od raspadanja prir. putem (npr. sušenjem u pijesku) ili umjetnim mumificiranjem. Najpoznatije su m. iz staroegip. faraonskih grobnica; iznimno je dobro očuvana i m. velikog vladara Ramzesa III. Uz ljudske, javljaju se i mumije svetih životinja (bikovi, mačke, krokodili). Osim u starom Egiptu, gdje se dao mumificirati svatko tko je mogao platiti visoke troškove, m. se mogu naći i u drugim starim civilizacijama (Asirija, Perzija), i u američkima (Meksiko, Peru). Običaj mumificiranja preuzimali su povremeno i drugi narodi, od antike do sr. vijeka, pa i poslije, rjeđe danas. Sam postupak umjetnog mumificiranja naziva se prema uporabi biljnih smola → balzamiranje.