nacizam (nacionalsocijalizam), politička doktrina njem. Nacionalsocijalističke radničke partije (NSDAP), mješavina nacionalističkih, ksenofobičnih i rasističkih ideja o ugroženosti jedinstvene njem. nacije od nenjemačkih etničkih elemenata unutar zemlje i vanj. neprijatelja, klas. zap. demokracije. Osnove je izložio A. Hitler u knjizi Mein Kampf (Moja borba). Utemeljen na antisemitizmu i antikomunizmu, n. se razvio u ideologiju njemačke (arijevske) supremacije nad drugim narodima i potrebe osvajanja životnog prostora (Lebensraum) za osiguranje budućnosti njem. naroda, zahtijevajući izgradnju totalitarnoga polit. sustava utemeljenog na jednom narodu, jednoj partiji i jednom vođi (Führer). U uvjetima teške gospodarske i socijalne krize 1920-ih, dolaskom Hitlera na vlast 1934, n. postaje vladajuća doktrina, uz primjenu neviđenog političkog nasilja, do istrjebljenja socijalno “nepoželjnih elemenata”, Židova, Roma, komunista, ali i demokrata, pa i konzervativaca koji su se protivili takvom “novom poretku” (→ koncentracijski logori). U suradnji sa srodnim → fašizmom, n. je neposredno vodio okupaciji i pripajanju njem. “životnog prostora”, Rajnske oblasti, Sudeta i Austrije, te zatim agresiji na Poljsku i II. svj. ratu. Nakon poraza u II. svj. ratu nacistički vođe su suđeni kao ratni zločinci, a sam n. zabranjen je u Njemačkoj i većini drugih zemalja.