Petar I. Aleksejevič (Petar Veliki), ruski car (Moskva, 9. VI. 1672 – Petrograd, 8. II. 1725). Sin → Alekseja I. Mihajloviča. Vladao od 1682. nakon smrti svojega polubrata → Fjodora III. Aleksejeviča. Prijestolje preuzeo zajedno s bolešljivim polubratom Ivanom V., uz regentstvo polusestre Sofije Aleksejevne (Ivanove sestre), koja je zapravo bila carevna do 1689, kada ju je Petar otjerao u manastir. Ivan umire 1696. ne ostavljajući muškoga potomka. Petar je reformator ruske politike, gospodarstva, vojnoga sustava, kulture i diplomatskih usmjerenja Rusije. Po uzoru na zapadnoeuropske države, težio otrgnuti Rusiju od opće zaostalosti i uključiti je među velesile. Istodobno nije mijenjao duboko ukorijenjena načela ruskoga feudalizma (pooštren odnos prema kmetovima). Brojne ruske mladiće poslao na školovanje na europska sveučilišta, ponajprije na vojne akademije. U Rusiji podizao specijalistička učilišta (za navigaciju i matematiku u Moskvi, pomorsku akademiju i inženjerijsku školu u Petrogradu, rudarske škole na području Urala i dr.). Godine 1725. utemeljio Akademiju znanosti u Petrogradu. I sam putovao Europom (kao Petar Mihajlov), proučavajući sustave vlasti vodećih europskih zemalja. Vladao kao samodržac, oslanjajući se na odan birokratski i dvorjanski aparat; 1711. boljarsku Dumu zamijenio lojalnim Državnim senatom. U Azovskom ratu (1695–96) postigao proširenje Rusije do Crnoga mora. Uspješno vojevao u → Sjevernom (Nordijskom) ratu protiv Švedske (1700–21) i mirom u Nystadu osigurao Rusiji položaj velesile na Baltiku. U ratu s Perzijom (1722–23) osvojio zapadnu obalu Kaspijskoga jezera. Svoje vojno-političke namjere realizirao odlučno, primjenjujući nesmiljene mjere. Dao je pogubiti vlastitog sina Alekseja (1718) osumnjičenog za sudjelovanje u protucarskoj uroti. Jedan od najzaslužnijih vojskovođa u vojno-pomorskim pothvatima i osvajanjima Petra I. bio je → Matija Zmajević, Hrvat iz Perasta (1681–1725), ruski admiral i tvorac moderne ruske ratne mornarice.