 |
|
| Službeni naziv: | Kraljevina Saudijska Arabija, arap. Al-Mamlakah Al-’Arabīyah As-Sa’ūdīyah |
| Površina: | 2 149 690 km2 |
| Stanovništvo | (procjena. 2007): 24 070 000 (11,2 stanovnika/km2); 70% gradsko |
| Glavni grad | Riyadh (Rijad, arap. al-Riyâd),
7 125 180 stanovnika (2015) |
| Upravna podjela | 13 upr. jedinica (minţaqat) |
| Službeni jezik | arapski |
| Valuta | saudijski rijal (SAR) = 20 girša =100 halala |
Saudijska Arabija, država u jugozap. Aziji, zauzima o. 4/5 Arap. poluotoka, graniči s Jordanom, Irakom i Kuvajtom na S, s Katarom, Ujedinjenim Arap. Emiratima (UAE) i Omanom na I i JI, i Jemenom na J i JZ. Dijelovi granica s UAE, Omanom i Jemenom nisu strogo određeni (pustinjsko područje). Izlazi na Crveno more i Perz. zaljev, ima 2640 km obale.
Prirodna obilježja
Medina
Riyadh/Rijad, trgovačko središte
Mecca/Meka, dvorište džamije al-Haram
Smještena je na Arap. poluotoku kojim dominira dijelom valovit ravnjak visine 500–1000 m (Arapska ploča), blago nagnut prema I; najviši dijelovi na JZ. Stara kristalinska osnova ravnjaka većim je dijelom prekrivena mlađim vulkanskim sedimentima ili naslagama vapnenca i pješčenjaka. Obalna ravnica (Tihâmah) prema Crvenome moru na S vrlo je uska, dok se prema J širi; najšira (o. 100 km) je kraj Meke. Mnogo korita (vadi) i delta povremenih tekućica. U unutrašnjosti su golema prostranstva pješčanih pustinja, os. u sred. dijelu, razdvojena nižim brdskim uzvisinama (do 1000 m visine). Najveća pješčana pustinja na svijetu Rub’ al-Khali (Prazna četvrt), na J i JI zemlje, s površinom od više od 650 000 km2, povezana je velikim pješčanim lukom (Ad-Dahnâ’), duljine 1300 km i širine do 50 km, preko sred. S. A. s pustinjom An-Nafűd (o. 64 000 km2) na S. Prema obalama Perz. zaljeva ravnjak se vrlo blago spušta u do 60 km široku i 500 km dugu obalnu nizinu Hasu (Al-Ahsa/Al-Hasa) s mnogobrojnim oazama, slanim jezerima i močvara. Obala je pješčana i niska, more plitko. Obalna nizina izgrađena je od paleozojskih, mezozojskih i tercijarnih sedimentnih stijena, a na dubini od 1500–3000 m, u jurskim naslagama, nalazi se jedno od najvećih ležišta nafte i zemnoga plina na svijetu. U S. A. gotovo i nema stalnih površinskih tekućica, no brojni su povremeni tokovi (nakon kiša kraće vrijeme teku kroz vadije). Na I su slana jezera i močvare. Klima S. A. gotovo je u potpunosti pustinjska: sr. zimske temp. od 9 do 24 °C, sr. ljetne temp. više od 30 °C (maksimumi i preko 50 °C). Vlažnost zraka izrazito je niska osim u priobalnim krajevima. Količina oborina izrazito je mala, prosj. od 60 do 90 mm godišnje. Pustinjska klima prelazi u polupustinjsku i stepsku na Z i os. na brdovitom JZ zahvaljujući ljetnom monsunu koji donosi nešto veću količinu oborina (do 500 mm godišnje). Vegetacija je oskudna, kserofitna, u oazama palme; ukupna površina pod šumama manja je od 2000 km2 (JZ).
Stanovništvo
Veliku većinu stanovništva čine Arapi (oko 90 %). Znatan
je udio stalnih ili povremenih stranih radnika u zemlji (između 1/4 i 1/5 ukupnog stanovništva), pretežno iz zemalja regije (Jemen, Egipat, Palestina, Sirija, Irak), ali i iz Azije (Pakistan, Južna Koreja, Filipini), te visokokvalificiranih radnika iz Europe i SAD-a. Najrašireniji je jezik arapski, s manjim regionalnim razlikama. Gustoća naseljenosti vrlo je mala (11 st./km2), velika pustinjska područja gotovo su nenaseljena. U gradovima živi više od 70% stanovništva, dok ostatak uglavnom živi na državnim poljoprivrednim dobrima. Nomadizam, u prošlosti tradicionalno značajan za Saudijsku Arabiju (60% stanovništva 1932. godine), gotovo je u potpunosti nestao. Najveći su gradovi: Riyadh/Rijad (7,1 milijuna stanovnika), glavna luka Jiddah/Džeda (4 milijuna), Mecca/Meka (1,7 milijuna), Medina (1,2 milijuna) i Dammam (903 000) na obali Perzijskoga zaljeva. Broj stanovništva raste vrlo brzo, po godišnjoj stopi od oko 20‰. To je prije svega zahvaljujući tradicionalno visokoj stopi rodnosti (oko 29‰) te niskoj stopi smrtnosti (oko 2,5‰) kao posljedici prije svega općega visokog standarda. Saudijska Arabija ima negativnu migracijsku bilancu (-5,95‰). Očekivana životna dob je visoka, oko 76 godina. U dobnoj strukturi vrlo je visok udio mladih (do 15 godina), oko 38%, dok je udio stanovništva starijeg od 65 godina manji od 2,5%. Saudijska Arabija je domovina islama. Gotovo cijelo stanovništvo čine muslimani, oko 96% sunitski muslimani vahabiti, oko 4% šijitski muslimani. Pismeno (stariji od 15 godina znaju čitati i pisati) je oko 85% muškaraca i oko 70% žena. Saudijska Arabija je tradicionalno podijeljena na 4 regije: Hedžas (Al-Hijaz) na sjeverozapadu i zapadu s dvama najsvetijim islamskim gradovima Mekom i Medinom, kao i Jiddahom/Džedom, najvažnijom lukom i diplomatskim središtem; brdovito područje Asir (‘Asîr) na jugozapadu s glavnim gradom Abhom (na 2700 m); Nejd/Nedžd (Najd) u unutrašnjosti (uključuje glavni grad Riyadh/Rijad), i Hasa (Al-Ahsa/Al-Hasa) na istoku, uz obalu Perzijskoga zaljeva, gdje se nalaze najveća područja proizvodnje nafte.
Gospodarstvo
rafinerija nafte
Karakteristično je centralnoplansko upravljanje (petogodišnji planovi i dr.) i velika ovisnost o izvozno orijentiranoj proizvodnji nafte i naftnih derivata. Saudijska Arabija raspolaže s oko 22% svih poznatih svjetskih zaliha nafte te je 1. u svijetu prema ukupnoj proizvodnji sirove nafte (514,6 milijuna tona ili 13% ukupne godišnje svjetske proizvodnje 2006. godine), od koje oko 85% izvozi. Sva naftna polja nalaze se na istoku zemlje i u podmorju Perzijskoga zaljeva. Saudijska Arabija je 9. u svijetu po proizvodnji prirodnoga plina (oko 66,3 milijuna tona ili 2,6% ukupne svjetske proizvodnje 2006. godine), no on se upotrebljava gotovo isključivo za domaće potrebe. Saudijska Arabija posjeduje i manja nalazišta obojenih i plemenitih metala kao i ostalih mineralnih sirovina. Potiče se njihovo istraživanje i iskorištavanje radi diverzifikacije gospodarstva i smanjenja ovisnosti o uvozu. Premda posjeduje malo obradivih površina (oko 2,5 milijuna hektara njiva i trajnih nasada, odnosno 1,1% ukupne površine, te oko 87 milijuna hektara skromnih polupustinjskih pašnjaka), velikim naporima i ulaganjima u poljoprivredu (posebice na jugozapadu i istoku) Saudijska Arabija zadovoljava vlastite potrebe za pšenicom (do 1996. izvoz), peradi, jajima i mlijekom. Ipak, oko 70% hrane uvozi. Vodoopskrba je jedan od vodećih problema koji se pokušava riješiti velikim ulaganjima u istraživanje i iskorištavanje podzemnih vodonosnika (najizdašniji na istoku zemlje i obalnoj nizini uz Perzijski zaljev) i u desalinizaciju morske vode (osobito za velike gradove i industriju), u čemu je vodeća u svijetu. Glavni grad Riyadh/Rijad dobiva vodu 400 km dugim cjevovodima iz desalinizacijskih postrojenja u Perzijskom zaljevu. Nagli razvoj naftne industrije nakon II. svjetskog rata obilježio je ukupan razvoj Saudijske Arabije. Prve koncesije za istraživanje i vađenje nafte izdane su već 1923, ali nisu ostvarene. Prva nafta otkrivena je 1938. Godine 1944. američke kompanije Standard Oil of California i Texas Oil Company udružile su se u ARAMCO (Arabian American Oil Company). Godine 1951. otvorene su prve bušotine na moru, a od 1953. otvoreno je do danas najveće naftno polje na svijetu Al-Ghawâr. Godine 1960, zajedno s Iranom, Irakom, Kuvajtom i Venezuelom, Saudijska Arabija osniva OPEC (Organization of the Petroleum Exporting Countries) koji do danas ostaje jedan od glavnih regulatora cijene i količine nafte na svjetskom tržištu. Od 1980. ARAMCO je u vlasništvu Saudijske Arabije. Posljedično, danas je u zemlji najrazvijenija naftna i petrokemijska industrija. Više od 35% radno sposobnog stanovništva čine stranci. U posljednjih desetak godina provodi se stroža politika zapošljavanja strane radne snage, uključujući obvezne udjele saudijskih državljana među zaposlenicima. Od industrije koja nije povezana s naftom razvijena je velikim ulaganjima (da bi se smanjila ovisnost o uvozu) kovinska (željezare), industrija građevnoga materijala (cement, staklo, keramika), elektrotehnička i prehrambena. Razvijen je vjerski turizam. Meka je najsvetiji grad za vjernike islamske vjeroispovijesti. Godišnje ju posjeti oko 3 milijuna hodočasnika (→ hadž) iz cijeloga svijeta. Saudijska Arabija ima vrlo velik vanjskotrgovinski suficit, oko 140 milijarda USD. Nafta i naftne prerađevine u ukupnom izvozu sudjeluju s oko 90%. Uvoze se strojevi i oprema za naftne bušotine, hrana, kemijski i tekstilni proizvodi te vozila. Glavni vanjskotrgovinski partneri jesu SAD, Japan, Južna Koreja, Njemačka, Kina, Singapur i Ujedinjeno Kraljevstvo. Saudijska Arabija jedan je od najvećih svjetskih donatora i kreditora. Prije svega to se odnosi na arapske i muslimanske zemlje (Palestina, Afganistan, Irak, Pakistan, Libanon).
BNP (2006.): 286 milijarda USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 3,3%, industrija 67%, usluge 29,7%
Udio zaposlenih po sektorima (2004): poljoprivreda 5%, industrija 21%, usluge 74%
Nezaposlenih (2004): 13%
Inflacija (2006): 1,9%
Realan rast gospodarstva (za 2004): 5,2%
Uvoz (2006): 64,2 milijarde USD
Izvoz (2004): 204,5 milijarde USD
BNP (2006.): 286 milijarda USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 3,3%, industrija 67%, usluge 29,7%
Udio zaposlenih po sektorima (2004): poljoprivreda 5%, industrija 21%, usluge 74%
Nezaposlenih (2004): 13%
Inflacija (2006): 1,9%
Realan rast gospodarstva (za 2004): 5,2%
Uvoz (2006): 64,2 milijarde USD
Izvoz (2004): 204,5 milijarde USD
Povijest
stražarski toranj u starom gradu Nejdu/Nedždu
Sredinom XVI. stoljeća Osmanlije su zauzeli istočni dio Arabije. Od 1726. pod zaštitom princa Muhameda Ibn Sauda i njegovih nasljednika na području pokrajine Nedžd (Nejd) razvija se vahabitski pokret. Vlast Ibn Sauda i njegovih nasljednika s vremenom se širi na veće dijelove Saudijske Arabije. Godine 1806. priključuje Meku i Medinu; 1812–19. → vahabite je teško porazio egipatski potkralj Mehmed Ali. Početkom XX. stoljeća vahabiti su uz britansku potporu porazili osmansku vlast i uspostavili jedinstvenu državu pod vodstvom Abdul-Aziza Ibn Sauda, a granice države proširene su do Omana i Jemena. Godine 1926. Ibn Saud proglasio se kraljem Hedžasa, a 1927. kraljem države “Hedžas i Nedžd i priključenih područja”, koja od 1932. nosi ime Saudijska Arabija. Godine 1945. Saudijska Arabija pristupa Arapskoj ligi, 1948. sudjeluje u ratu protiv Izraela. Nakon smrti Ibn Sauda (1953) na vlast dolazi njegov sin Saud Ibn Abdul-Aziz. Godine 1961. Saudijska Arabija šalje postrojbe u Kuvajt u znak potpore neovisnosti novouspostavljene države. Godine 1962. Saudov brat, prijestolonasljednik Faisal Ibn Abdul-Aziz, preuzima dužnost predsjednika vlade i iste godine službeno ukida ropstvo. Godine 1964. Saud je svrgnut, a kraljem je postao Faisal. Nakon njegova ubojstva 1975. kraljem je proglašen njegov polubrat Khalid Ibn Abdul-Aziz, dotadašnji prijestolonasljednik, predsjednik vlade i ministar vanjskih poslova. Godine 1982. kraljem postaje Fahd Ibn Abdul-Aziz As Saud. U ratu između Irana i Iraka (1980–88) Saudijska Arabija podupirala je Irak, da bi 1991. pružila potporu vojnoj intervenciji protiv Iraka. Godine 1993. uvedena je savjetodavna skupština, koja nema zapaženijeg političkog utjecaja, a vlast kraljeva kao apsolutnih vladara u zemlji i dalje je neprikosnovena. U kolovozu 2005. umire kralj Fahd i nasljeđuje ga princ Abdulah (vladao do smrti 2015).