socijaldemokracija, naziv za orijentaciju u radničkom pokretu koja zagovara transformaciju kapitalističkog u socijalističko društvo putem postupnih reformi umjesto revolucijom. Društvene reforme obuhvaćaju usvajanje radničkoga zakonodavstva, to jest sustava zakona kojim se štite prava radnika, poreznu reformu i uvođenje socijalne politike kojom će se smanjiti nejednakost među građanima, a ostvaruju se borbom u parlamentu i stvaranjem savezništava s drugim političkim strankama i skupinama, na primjer seljačkim i građanskim strankama i sindikatima. Također, društvo ustrojeno na socijaldemokratskim načelima slobode, jednakosti i socijalne pravde te solidarnosti. Pojam se javlja 1864. u Njemačkoj, gdje se i osniva prva stranka takva naziva. Isprva jedinstven radnički pokret, nakon I. svjetskoga rata i Oktobarske revolucije podijelio se na dva krila, revolucionarno (komunističko) i reformističko (socijaldemokratsko). Tako se u Bernu 1919. odvaja Socijalistička internacionala, a u Moskvi formira Komunistička internacionala (→ Kominterna). Socijaldemokratska revizija marksizma obuhvaća ponajprije prihvaćanje parlamentarne borbe, tržišne ekonomije i privatnoga vlasništva, uz naglašenu političku borbu u smjeru razvitka socijalne države. Kao jedna od dviju najsnažnijih političkih grupacija u svijetu, socijaldemokracija je s drugim radničkim strankama (na primjer britanski laburisti) dala obilježje osobito europskim političkim prilikama poslije II. svjetskog rata (“država blagostanja”, radnička participacija i dr.). U Hrvatskoj prva takva stranka, Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije, formirana je 1894. Nakon demokratskih promjena i uspostave suverene Hrvatske obnavlja se i socijaldemokracija: → Socijaldemokratska partija Hrvatske; → Socijaldemokratska stranka Hrvatske.