 |
|
| Službeni naziv: | Solomonski Otoci, Solomon Islands |
| Površina: | 28 370 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 567 000 (19,86 st./km2); 19% gradsko |
| Glavni grad | Honiara, 58 492 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 9 provincija i teritorij gl. grada |
| Službeni jezik | engleski |
| Valuta | solomonski dolar (SBD) = 100 centa |
Solomonski Otoci, država u jugozap. dijelu Tihog oceana, dio Melanezije (Oceanija), o. 800 km i od Papue Nove Gvineje i o. 1800 km si od Australije. Obuhvaća dvije otočne skupine (više od 400 vulkanskih otoka i atola) i oko 1,3 mil. km2 okolnoga mora; 5313 km obale.
Prirodna obilježja
otok Malaita
Honiara na Guadalcanalu
Honiara, zgrada parlamenta
U smjeru od SZ prema JI pružaju se dva usporedna niza brdovitih vulkanskih otoka i niskih atola (ist. i zap. niz), koji predstavljaju najjužniji dio o. 2500 km duga podmorskog hrpta. Od većih, ist. niz tvore otoci Santa Isabel (4014 km2), Malaita (3885 km2) i Choiseul (2589 km2), a zap. niz Guadalcanal (5302 km2), San Cristóbal (također Makira; 3188 km2) i New Georgia (2145 km2). Veći su otoci građeni od vulkanskih stijena starijeg postanka, dok su manji većinom niski koraljni otoci (atoli). Vulkanska aktivnost prisutna je još samo na otoku Savo (posljednja erupcija 1840). U reljefnom pogledu otoci su većinom brdoviti, s teško prohodnim riječnim dolinama; najviši vrh otočja je Mount Makarakomburu (2447 m) na Guadalcanalu. Teren je zaravnjen u područjima uz ušća rijeka (na riječnim naplavinama) te na abrazijskim terasama na obalama. Obale otoka vrlo su razvedene; ispred obala pružaju se koraljni grebeni. Otočje Santa Cruz (865 km2) geografski je najsjeverniji dio otočja Novih Hebrida, a smješteno je o. 550 km i od Guadalcanala. Na podmorskom su hrptu u smjeru S–J nanizani brdoviti otoci, a od Solomonskog otočja odvaja ih Torresov dubokomorski jarak. Skupina se sastoji od sedam većih brdovitih otoka vulkanskog podrijetla (Nendo, Tinakula, Utupua, Vanikolo i dr.), otočja Duff (devet manjih vulkanskih otoka) te otočja Reef s niskim atolima. Osim svakodnevne vulkanske erupcije, česti su i potresi te trop. cikloni. Klima je tropska kišna s vrlo visokim temperaturama tijekom cijele godine. Sr. godišnja temp. zraka je 28 °C. U gl. gradu Honiari sr. siječanjska temperatura je 28 °C, a sr. temperatura 27 °C. Godišnja količina padalina između 3000 i 3500 mm, u višim zonama i do 8000 mm. Najkišovitije je razdoblje od studenog do travnja, kada prevladavaju vjetrovi sa SZ. Od svibnja do listopada otočje je izloženu utjecaju jugoist. pasata. Brdovite otoke vulkanskog podrijetla većim dijelom prekrivaju trop. kišne šume, koje u višim dijelovima otoka prelaze u trop. planinsku šumu, a na najvišim nadmorskim visinama prevladava maglena trop. šuma. Na niskim koraljnim otocima vegetacija je rijetka, prevladavaju nasadi kokosovih palmi i nisko grmovito raslinje. Šume prekrivaju o. 88% površine Solomonskog otočja. Rijeke su kratka toka, vrlo bogate vodom i teku u duboko usječenim uskim dolinama iz unutrašnjosti otoka prema obalama. Za vrijeme intenzivnih pljuskova nerijetko se pretvaraju u silovite bujične tokove.
Stanovništvo
dječak s Panovom frulom
Na Solomonskom otočju živi o. 567 000 st. Broj stanovnika brzo se povećava, što je u posljednje vrijeme posljedica smanjenja stope smrtnosti zbog poboljšanja zdravstv. skrbi, a stope nataliteta i dalje su vrlo visoke. O. 95% (1999) st. su Melanežani. Od manjina najbrojniji su Polinežani (o. 4%), koji žive na udaljenijim koraljnim otocima na I (Anuta, Ontong Java, Bellona, Tikopia, Rennell i dr.). Od ostalih pacifičkih naroda tu su Mikronežani (o. 1,4%), koje je kolon. uprava naseljivala u razdoblju 1955–71. s prenaseljenih Gilbertovih otoka. Gradove naseljava i manji dio Europljana i Kineza. Služb. jezik je engleski. Domaće se stanovništvo jezično i kulturno bitno razlikuje, a os. su velike razlike između stanovnika koji žive u unutrašnjosti otoka i onih koji obitavaju na obali; govori se više od 80 jezika. Naseljenost je rijetka. Najnaseljenija su sela na obali. Najviše stanovnika živi na otocima Malaiti i Guadalcanalu (o. 41%). Jedini veći grad ujedno je i prijestolnica Honiara na Guadalcanalu. Prosj. godišnja promjena broja stanovnika (1996–2001) iznosi 3,2%, što je rezultat visoke stope prir. priraštaja od čak 25,4‰, a to je posljedica visoke stope nataliteta od 29,3‰ i niske stope mortaliteta od 3,9‰. Smrtnost dojenčadi iznosi 20‰. U dobnom sastavu više je mladog st.: starijih od 60 g. tek je oko 3%, a mlađih od 15 g. čak o. 41%. Očekivano trajanje života 73 g. U vjerskom sastavu prevladavaju protestanti sa 76% (najveći je udio anglikanaca, 34%), te katolici s 19%. Nepismenih ima o. 24%.
Gospodarstvo
ratni muzej, tipična otočna arhitektura
Slabo razvijeno gospodarstvo u velikoj mjeri ovisi o gosp. pomoći zemalja poput Japana, Australije te EU. Gospodarstvo se temelji na izvozno orijentiranom ribarstvu i poljoprivredi te izvozu drva. Čak o. 90% st. bavi se samoopskrbnom poljoprivredom i ribarstvom. Samo 2% površine otoka čine oranice i površine pod trajnim nasadima. Ribarstvo je namijenjeno prehrani domaćeg stanovništva, ali i izvozu (18% ukupnog izvoza): izlov tune, od 1990-ih uzgoj školjaka, kozica i algi. O. 88% površine (2,5 mil. ha) prekrivaju šume. Unatoč protivljenju domaćeg stanovništva, strane kompanije iskorištavaju šumsko bogatstvo. Drvo se izvozi u cijelosti neprerađeno, a najviše u Maleziju (61%). Na nekim otocima šume su iskrčene do te mjere da je tlo izloženo djelovanju erozije. Od ruda važna su ležišta zlata, srebra i bakra, fosfata (otok Belloni), boksita i nikla. Ručna izrada nakita od školjaka namijenjena je turistima, ali i izvozu. Najveći broj turista dolazi iz Australije i Novoga Zelanda. O. 1360 km cesta. Jedina međunar. zračna luka Henderson Field nalazi se kod gl. grada Honiare. Najvažnije luke: Honiara, Gizo, Malloco Bay, Noro, Tulagi, Viru i Yandana. Između većine naseljenih otoka održavaju se redovite ili povremene brodske veze.
BNP (2005): 286 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 42%, industrija 11%, usluge 47%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 75%, industrija 5%, usluge 20%
Inflacija (2005): 6,6%
Realan rast gospodarstva (2004): 5,5%
Uvoz (2004): 159 mil. USD
Izvoz (2004): 171 mil. USD
BNP (2005): 286 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 42%, industrija 11%, usluge 47%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 75%, industrija 5%, usluge 20%
Inflacija (2005): 6,6%
Realan rast gospodarstva (2004): 5,5%
Uvoz (2004): 159 mil. USD
Izvoz (2004): 171 mil. USD
Povijest
slika Majka i dijete, o. Malaita
drveni ukras na kanuu
Tragovi naseljenosti iz ←2000. (narod austronezijske jezične skupine). Otoke je Europljanima otkrio španj. istraživač Álvaro de Mendaña de Neira 1568. Naziv su dobili nakon što se pročulo da su bogati zlatom kojim se koristio i sam kralj Salamon prilikom gradnje jeruzalemskoga Hrama. Kako Mendaña nije uspio točno odrediti geogr. položaj S. O., oni su ponovno otkriveni i posjećeni tek u XVIII. st. (franc. i engl. ekspedicije) i konačno ucrtani u zemljovide. Od sred. XIX. st. na S. O. djeluju kat. i protest. misionari. Od 1880-ih za prevlast nad S. O. sukobljavaju se Nijemci i Britanci; 1886. dolazi do podjele temeljem koje juž. dio zaposjedaju Britanci kao svoj protektorat (formalno uspostavljen 1893), a sjev. dio pripada Njem. Novoj Gvineji te otada dijeli njezinu sudbinu (→ Papua Nova Gvineja). God. 1927. nezadovoljstvo domaćeg stanovništva ugušeno je okrutnim kaznenim ekspedicijama uz potporu austral. ratne mornarice. U II. svj. ratu poprište žestokih jap.-amer. kopnenih i pom. bitaka; 1943. snage SAD-a zauzele su Guadalcanal i time zaustavile jap. prodor prema Australiji. U borbama su uz amer. postrojbe sudjelovale i voj. snage domaćeg stanovništva. Već tijekom II. svj. rata jača pokret za drž. osamostaljenje. God. 1976. otoci stječu široku samoupravu; 1978. u gradu Honiari proglašena je država Solomonski Otoci. Član Commonwealtha.