Stojković, Ivan (latinizirano Johannes Stoycus de Ragusio, Joannes Sclavus de Charvatia, Stoicus), hrvatski teolog i diplomat (Dubrovnik, oko 1390 – Lausanne, oko 20. X. 1443). Dominikanac, studirao u Padovi i Parizu; predavao teologiju u Parizu i Bologni. Prihvatio koncilijarističke ideje. Sudionik koncila u Paviji, otvorio → Bazelski koncil (1430–34) kao zamjenik papinskoga legata Cesarinija. Vodio raspravu s predstavnicima čeških husita o pomirenju s Rimom, a u Carigradu (1435–37) nagovarao cara Ivana Paleologa i patrijarha Josifa II. na sjedinjenje. Od Bazelskoga koncila isposlovao bulu kojom se dopušta Dubrovniku trgovina s nevjernicima. Poticao u rodnom gradu osnivanje sveučilišta. Posljednji protupapa Feliks V. imenovao ga je biskupom i kardinalom. Rukopisi su mu ostali u Baselu, a bogatu knjižnicu ostavio je dominikanskom samostanu u Lausanni. Glavna djela: Traktat o Crkvi; Govor o pričesti pod obje prilike; Početak i nastavak Baselskoga koncila; Izvješće o poslanju u Carigrad.