August Šenoa
Šenoa, August, hrvatski književnik (Zagreb, 14. XI. 1838 – Zagreb,
13. XII. 1881). Otac → Milana i → Branka. Školovao se u Zagrebu, Pečuhu, Pragu i Beču, gdje se posvećuje književnosti. Od 1866. u Zagrebu djelovao kao bilježnik i senator, ujedno i kao pisac; od 1874. suradnik i urednik Vijenca, vodeća ličnost hrvatske književnosti, pa se to doba prijelaza iz romantizma u realizam naziva i Šenoino doba. Uz romane i pripovijetke pisao feljtone, kritike, satire, kao i poeziju narativnoga značaja. Usmjeren boljitku i kulturnom napretku, Šenoa je i programatski teoretičar uloge književnosti u društvu. Veoma vješt pisac, lako i zanimljivo obrađuje povijesne teme kao i životne situacije (Zagrebulje i dr.). Važnu su ulogu odigrali i njegovi prijevodi Shakespearea i Racinea. Najveći uspjeh postiže pripovijetkama u kojima se snažno izražava i socijalna tematika (Prosjak Luka, Prijan Lovro i dr.), te nenadmašnim povijesnim romanima kojima profilira i novi književni ukus te stvara znatnu književnu publiku (Zlatarovo zlato, Seljačka buna, Diogeneš, Kletva, Čuvaj se senjske ruke). I kasnija kritika Šenou drži međašem i tvorcem moderne hrvatske književnosti.