 |
|
| Službeni naziv: | Socijalistička Republika Vijetnam, Công Hòa Xā Hôi Chu Nghīa Viêt Nam |
| Površina: | 332 378 km2 |
| Stanovništvo | (procj. 2007): 85 031 400 (255 st. /km2); 25% gradsko |
| Glavni grad | Hanoi (vijetnamski Hà Nôi), 1 472 700 st. (procj. 2007), metropolitansko područje 2 648 200 st. (procj. 2007) |
| Upravna podjela | 59 provincija i 5 gradova |
| Službeni jezik | vijetnamski |
| Valuta | đong (VND) = 10 haoa |
Vijetnam, država u jugoist. Aziji, uz ist. obalu poluotoka Indokine, graniči s Kinom na S, Laosom i Kambodžom na Z; ima 3444 km obale na Južnokin. moru i njegovim zaljevima (Tajlandskom i Tonkinškom).
Prirodna obilježja
Haiphong
utvrda Hue
Sapa
V. ima karakterističan izduženi oblik, proteže se u smjeru S–J uz ist. obalu poluotoka Indokine u duljini od 1650 km, a na najužem dijelu širok je 50 km. Reljefno se sastoji od triju cjelina. Sjev. V. područje je nizine r. Sông Hong koja se prostranim (o. 7000 km2) deltastim ušćem ulijeva u Tonkinški zaljev (tzv. Tonkinška nizina, vijetnamski Bac Bo, bivši Tonkin). U zaleđu se prema S i Z preko sredogorja prelazi u planinsko područje (najviši vrh V. Fan Si Pan, 3142 m) građeno ugl. od vapnenaca (razvijen krški reljef). Sr. V. ugl. je prostor Anamskoga gorja (vijetnamski Trung Bo, bivši Anam), 900 km dug i 50–200 km širok dio najistočnijeg od triju geol. mladih nabranih planina Indokin. poluotoka. U reljefu prevladavaju ravnjaci različitih visina i vrlo raščlanjena prigorja, koja se blago spuštaju prema razvedenoj obali. Uz ušća ugl. kraćih rijeka u more, nalaze se manje naplavne ravnice. Sjev. dio Anamskoga gorja građen je od vapnenaca i pješčenjaka, a juž. od metamorfnih i mlađih vulkanskih stijena. Juž. V. (vijetnamski Nam Bo, bivša Košinšina) obuhvaća 38 000 km2, prostranu deltu r. Mekong, močvarnog prostora isprepletenog riječnim rukavcima, ali zbog zadržavanja poplavnih voda u kambodžanskom jezeru Tonle Sap nije toliko ugrožena od poplava kao druge delte. Klima je monsunska s kišnim razdobljem od svibnja do rujna i suhim razdobljem od prosinca do travnja (sjeveroist. monsun). Sr. siječanjske temp. variraju od 15 °C na S do 25 °C na J, a sr. srpanjske o. 30 °C. Količina oborina 1500 do 2500 mm na S, 1800–3000 mm na J, dok planinski prostori primaju mjestimice i više od 3000 mm. Najznačajnije rijeke: na S Sông Hong (Crvena rijeka, duga 1200 km), s gl. pritocima Sông Đa (Crna rijeka) i Sông Lô (Bistra rijeka), a na J Mekong (vijetnamski Sông Tiên Giang, najdulja rijeka Jugoist. Azije, duga 4350 km). Ostale su rijeke kraće i ugl. nepovoljne za plovidbu. Najplodnija su poplavna tla u objema deltama (rižišta) te crna tla na vulkanskim stijenama u unutrašnjosti juž. dijela. Prir. vegetaciju čine većinom zimzelene i listopadne monsunske šume, koje ponegdje prelaze u savanu, dok uz obalu rastu šume mangrova. Šume ukupno prekrivaju o. 30% površine.
Stanovništvo
Vijetnamci (Kinh) čine većinu stanovnika (86%). Ostali pripadaju različitim narodima iz tajlandske skupine (ugl. na S: Thoi, Thai, Nung; o. 4 mil.), skupine Miao-Jao (Miao ili Hmong, Jao; o. 1,4 mil.), malajske (u unutrašnjosti sr. V. i na J: Rade, Džara, Čami) i monkmerske (Khmeri u delti Mekonga; o. 800 000). Služb. je jezik vijetnamski, a osim njega govori se engleski, francuski, kineski i različiti jezici monkmerske i malajo-polinezijske skupine jezika. Gustoća naseljenosti izrazito je visoka (255 st. /km2) s regionalnim razlikama; u nizinama Hong Sônga i Mekonga na o. 17% površine V. živi o. 70% st. U dolini Hong Sônga gustoća st. premašuje i 1000 st. /km2. Gusto su naseljene i obalne, naplavne ravnice kraćih rijeka u sred. dijelu, dok je brdovita unutrašnjost vrlo rijetko naseljena; nakon 1975. ondje je planski preseljeno o. 3,5 mil. ljudi. Gotovo 1/4 st. živi u grad. naseljima, a većina u velikim, često spojenim ruralnim naseljima. Veći gradovi (procj. 2007): Ho-Ši-Min (do 1976. Saigon, 3 525 300 st., metropolitansko područje 5 183 600 st.), Hanoi (vijet. Hà Nôi, 1 472 700 st., m. p. 2 648 200 st.), Haiphong (Hái Phong, 620 900, m. p. 1 912 000), Đă Nâng (485 200, m. p. 832 300), Bien Hoa (428 000), Hue (297 700), Nha Trang (292 800), Cân Tho (265 800). Nakon velikih žrtava u Vijetnamskom ratu (o. 1 mil. u Juž. V. i 0,5–1 mil. u Sjev. V.) broj st. isprva je brzo rastao, os. u gradovima, u koje se slijevalo mlado st. U zadnjih 20 g. stope nataliteta su se prepolovile (1989. g.: 31‰, 1997. g.: 22‰, 2007. g.: 16‰). Stopa smrtnosti iznosi o. 6‰ što daje stope prir. prirasta od o. 10‰. Nakon Vijetnamskog rata počelo je snažno legalno i ilegalno iseljivanje (mnogi stradali na putu) u SAD i eur. zemlje u kojima ih danas živi o. 3 mil. Vijetnamsko društvo izrazito je mlado, mlađih od 15 g. ima 26%, dok je starijih od 65 g. o. 6%. Očekivano trajanje života 71 g. Prema vjeroispovijesti prevladavaju budisti (različiti smjerovi; 67%), slijede rimokatolici (7%) te pripadnici drugih religija i neopredijeljeni (26%), među kojima ima pripadnika domaćega vjerskog pokreta Cao Dai (nastao 1919. g., 1,1%) i pripadnika neobudističke sekte Hoa Hao (nastala 1939. g., 1,5%). Stupanj pismenosti stanovništva o. 90%.
Gospodarstvo
solana u sjevernom Vijetnamu
Hanoi, tržnica
U vrijeme polit. podjele (1954–76) Sjev. i Juž. V. gosp. su se razvijali vrlo različito: u Juž. V. razvijalo se otvoreno, kapitalist. gospodarstvo uz obilnu pomoć SAD-a, dok se u Sjev. V. razvijalo socijalist. gospodarstvo, s težnjom za razvijanjem teške ind. i kolektivizacijom poljoprivrede ovisno o pomoći SSSR-a i drugih komunist. zemalja. Nakon ujedinjenja 1976. u cijeloj je državi uvedeno socijalist. gospodarstvo, no ono je na J zbog postojećeg stanja bilo prilagođeno. U juž. je dijelu mnogo manjih poduzeća ostalo u privatnom vlasništvu, a djelomičnom kolektivizacijom poljoprivrede uvedene su zadruge i radne skupine koje su svoje viškove plasirale na slobodno tržište. Zbog gosp. problema, nakon 1986. pristupilo se gosp. i društv. reformama. Najvažnije promjene bile su liberalizacija drž. sektora i veća potpora privatnom sektoru, iako još uvijek drž. sektor ima prednost. Unatoč brzu gosp. razvoju i rastu u posljednjih 20 g. (po godišnjoj stopi realnog rasta gospodarstva od najmanje 6%), os. nakon ukidanja amer. blokade (1994) i velikom priljevu stranoga kapitala i investicija (najviše iz Tajvana i Hong Konga), vijetnamsko gospodarstvo i društvo u cjelini ima značajne probleme: velik porast broja stanovnika (kako osigurati posao za sve, svaku godinu 1 mil. novih radnika), slabo razvijena infrastruktura, nedostatak vlastitoga kapitala, gubici povlaštenoga drž. sektora. Premda se većina investicija ulaže u razvoj infrastrukture i ind., čime se smanjuje razlika, najvažnija gosp. djelatnost još je uvijek poljoprivreda koja zapošljava 57% ukupne radne snage (20% BNP-a). O. 20% površine V. čine njive i trajni nasadi. Sva je zemlja u vlasništvu države, a poljoprivrednici je mogu dobiti u dugogodišnji zakup. Napušteno je nekadašnje socijalist. gospodarenje (zadruge i radne brigade), tako da prevladavaju manja obiteljska imanja. Većina poljoprivr. površina nalazi se u deltama Mekonga i Hong Sônga, gdje su godišnje 2–3 žetve. V. je velik proizvođač hrane kojom zadovoljava sve veće domaće potrebe, a dio hrane i izvozi. Tradicionalno je najvažnija kultura riža (35,8 mil. t, 5. u svijetu) koja se uzgaja na gotovo 80% površina. Na natapanim površinama u unutrašnjosti najviše se za vlastite potrebe uzgajaju kukuruz (3,76 mil. t), slatki krumpir (1,46 mil. t, 5. u svijetu), manioka, kikiriki (489 000 t, 10 u svijetu), soja (292 000 t). U delti Mekonga važan je uzgoj banana (1,34 mil. t, 12. u svijetu), šećerne trske (14,95 mil. t, 12. u svijetu) i kokosovih oraha (977 000 t, 6. u svijetu), a u unutrašnjosti, na višim nadmorskim visinama, kave (752 000 t, nakon Brazila i Indonezije najznačajniji proizvođač u svijetu s o. 10% ukupne svj. proizvodnje), kaučuka (620 000 t) i čajevca (132 000 t, 9. u svijetu). Stočarska proizvodnja manje je zastupljena, a prednjače peradarstvo i svinjogojstvo (2,29 mil. t svinjskog mesa, 7. u svijetu) dok se ugl. za rad na rižištima i za vuču uzgajaju bivoli. Ribarstvo (morsko i slatkovodno) važno je za izvoz (o. 10% vrijednosti) i domaću prehranu (ulov ribe o. 2,6 mil. t, 11. u svijetu). Od fosilnih goriva V. ima zalihe ugljena (antracit) na S zemlje (32,8 mil. t), a nafta (2005. g. 19,1 mil. t) i zemni plin (2005. g. 5,2 mil. m3) iskorištavaju se od 1986. i od delte Mekonga te se većina izvozi u sirovom obliku zbog nedostatka domaćih rafinerija. Od drugih rudnih bogatstava V. ima boksita (20 000 t), olovne, cinkove i kositrene rude (proizvodi 3500 t kositra, 8. u svijetu), zlata (3 t) i dragoga kamenja, fosfata (910 000 t, najznačajniji kalijev fosfat), kaolina (za proizvodnju gline i porculana, 650 000 t, 8. u svijetu), barita (116 000 t, 8. u svijetu) i limenita (za proizvodnju titana, 360 000 t). O. 80% el. energije dobiva se u hidroelektranama (najveća na r. Sông Đa), a ostatak u termoelektranama. U kolon. razdoblju V. je imao samo skromnu cementnu i tekst. ind. Nakon osamostaljenja na S je razvijana teška ind., a na J ind. robe široke potrošnje. Poslije ujedinjenja, a os. u posljednjih 20 g. (uz pomoć stranih ulaganja), snažan je razvoj prerađivačke ind. za domaće i svj. tržište. Danas su najvažnije grane ind. tekstila i obuće (za domaće tržište i izvoz; Nike i dr.), kem. (umjetna gnojiva, plastične mase), prehr., gumarska (760 000 t gume za različite namjene; 4. u svijetu, nakon Tajlanda, Indonezije i Malezije), elektrotehn. i elektron. (izrada sastavnih dijelova i sklapanje; Hitachi, Daewoo, Philips i dr.) te teška (657 000 t čelika na temelju uvezenih sirovina), kovinska i automob. ind. Najvažnije industr. središte je Ho-Ši-Min s trećinom ukupnih industr. kapaciteta i polovicom izravnih stranih investicija. Druga industr. regija je na S, trokut Hanoi, Haiphong i Nam Dinh. Ondje prevladava teška ind., bazirana na domaćim i uvezenim sirovinama (strojogradnja, brodogradnja, kem. i građev. ind.). Thái Nguyen na S središte je metalurgije. Turizam ima velike potencijale i važan je izvor deviza (o. 3,5 mil. stranih turista). Njegov razvoj otežava prije svega loša infrastruktura. Posljednjih godina vanjskotrgovinski deficit pretvoren je u suficit, prije svega zahvaljujući rastu izvozno orijentirane industr. proizvodnje i visokih cijena nafte na svj. tržištu. Najvažnija tržišta: SAD (21% izvoza), Japan (12%), Australija i Kina, dok je najveći uvoz iz Kine (17%), zatim iz Singapura, Tajvana, Japana, Juž. Koreje i Tajlanda.
BNP (2006): 48,4 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 20%, industrija 42%, usluge 38%
Udio zaposlenih po sektorima (2005): poljoprivreda 57%, industrija 37%, usluge 6%Ž
Nezaposlenih (2006): 2%Ž
Inflacija (2006): 7,5%Ž
Realan rast gospodarstva (za 2006): 7,8%
Uvoz (2006): 39,2 mlrd. USD
Izvoz (2006): 39,9 mlrd. USD
BNP (2006): 48,4 mlrd. USD
Udio BNP-a po sektorima (2006): poljoprivreda 20%, industrija 42%, usluge 38%
Udio zaposlenih po sektorima (2005): poljoprivreda 57%, industrija 37%, usluge 6%Ž
Nezaposlenih (2006): 2%Ž
Inflacija (2006): 7,5%Ž
Realan rast gospodarstva (za 2006): 7,8%
Uvoz (2006): 39,2 mlrd. USD
Izvoz (2006): 39,9 mlrd. USD
Povijest
tornjevi Cham, Qui Nhon
Hanoi, stari hram
Razmatranje zasebne povijesti V. započinje stvaranjem posebne etnolingvističke skupine Vijetnamaca poč. ←II. st. unutar kraljevstva Nam Viet koje je ←111. bilo priključeno Kini. Tijekom I. st. oko delte Mekonga formiralo se khmersko kraljevstvo Funan čija je kultura bila pod snažnim indij. utjecajem. To je kraljevstvo nestalo tijekom VI. st. Tek 939. sjev. dio današnjeg V. potpuno se oslobodio kin. utjecaja te je utemeljena vijetnamska država Dai Co Viet (velika država Vet) koja je kontinuirano postojala 900 g. Iako su se Vijetnamci uspjeli oduprijeti trima mongolskim invazijama tijekom XIII. st., područje V. nakratko je ponovno zauzela Kina 1407. Uslijedio je snažan protukin. pokret otpora koji je rezultirao izbacivanjem kin. vojske iz Vijetnama 1428. Za razmjerno stabilnog vladanja vijetnamske dinastije Le (1427–1788) uspostavljen je adm.-birokratski sustav po uzoru na kineski. Istodobno se V. širio na juž. područja. Pod utjecajem voj. i polit. silnica, V. je 1757. podijeljen u dvije osnovne regije, a takvo je stanje trajalo do 1802, kada je general Nguyen Anh uspio ujediniti V., sebe proglasio carem pod imenom Gia Long. Njegova je dinastija vladala zemljom sve do 1945, iako se carska vlast vrlo slabo osjećala. U razdoblju od 1858. do 1883. francuska kolonijalna vojska osvajala je Vijetnam i pretvorila ga u francusku koloniju (1883–1939), odnosno francuski posjed (1939–45). Godine 1945. zemlju je zahvatio snažan komunistički i nacionalistički polet, a komunistički vođa → Ho Ši Min proglasio je neovisnost zemlje i 1946. poveo gerilski i partizanski rat protiv francuske vojske, poznat kao I. indokineski rat ili I. vijetnamski rat, koji je završio vijetnamskom pobjedom kraj → Dien Bien Phua 7. V. 1954. Francuska je bila prisiljena potpisati ugovor u Ženevi (21. VII. 1954) kojim je zemlja podijeljena na dva dijela (demarkacijska linija na 17. paraleli). U roku od 2 godine trebalo je doći do izbora na kojima bi se odlučila budućnost zemlje, to jest ujedinjenje. Do izbora nije došlo. Upravu nad sjevernim dijelom preuzeli su komunisti potpomognuti SSSR-om, a južni dio postao je interesna zona SAD-a. Vojne aktivnosti sjevernovijetnamske gerile i komunista usmjerene protiv Južnoga Vijetnama dovele su do američke vojne intervencije (nakon incidenta u Tonkinškom zaljevu u kolovozu 1964) i početka takozvanoga II. indokineskog rata ili II. vijetnamskog rata (1964–75), koji je cijeli Vijetnam doveo do ruba gospodarske, financijske i demografske propasti. SAD je poslao golem broj vojnika (više od pola milijuna u 10 godina), svakodnevno je bombardirao Sjeverni Vijetnam, ali je pod pritiskom međunarodne i domaće javnosti i zbog velikih ljudskih gubitaka (oko 55 000 vojnika) priveo kraju pregovore o prekidu ratnih akcija (pregovori su se vodili u Parizu od 1968. do 1973) i povukao svoju vojsku 1973. Uslijedilo je razdoblje građanskoga rata koje je kulminiralo 1975. kada je sjevernovijetnamska vojska izvršila opću invaziju na Južni Vijetnam. To je izazvalo potpuno rasulo, južnovijetnamska demokratska vlada je pala i zamijenio ju je komunistički režim. Naposljetku je
2. VII. 1976. došlo do službenog ujedinjenja dvaju Vijetnama u jedinstvenu državu pod imenom Socijalistička Republika Vijetnam. Već 1978. SR Vijetnam pogoršao je odnose s Kambodžom i Kinom, što je izazvalo pogranične sukobe. Rezultat je bio etničko čišćenje Kineza koje je provodila vijetnamska vlada. Godine 1979. Vijetnam je izvršio vojnu invaziju na Kambodžu i, srušivši režim Crvenih Kmera na čelu s Polom Potom, instalirao provijetnamski režim. Zbog toga je kineska vojska, tijekom devetodnevnog rata, izvršila invaziju na sjevernovijetnamska područja koju je vijetnamska vojska uspješno odbila. Tijekom 1980-ih Vijetnam je, slanjem svoje vojske u Laos i Kambodžu, kontrolirao veći dio područja Indokine. Crveni Kmeri vodili su tijekom 1980-ih kontinuirani rat protiv vijetnamske vojske u Kambodži, što je rezultiralo njezinim potpunim povlačenjem 1989. Pod utjecajem velikih gospodarskih problema i slabljenjem komunističkog režima diljem svijeta, a osobito u SSSR-u, vijetnamska je komunistička vlada bila prisiljena započeti opsežne gospodarske reforme, osobito liberalizaciju gospodarstva i trgovine i podupiranje privatnoga poduzetništva. Nakon raspada SSSR-a i komunističkoga bloka u Europi, Vijetnam je tijekom 1990-ih započeo proces političkog i gospodarskog otvaranja prema demokratskim zemljama Azije i Zapada (ugovor o svestranoj suradnji sa SAD-om od 2. XII. 1992), što je dovelo do postupnog izlaska zemlje iz međunarodne izolacije.
2. VII. 1976. došlo do službenog ujedinjenja dvaju Vijetnama u jedinstvenu državu pod imenom Socijalistička Republika Vijetnam. Već 1978. SR Vijetnam pogoršao je odnose s Kambodžom i Kinom, što je izazvalo pogranične sukobe. Rezultat je bio etničko čišćenje Kineza koje je provodila vijetnamska vlada. Godine 1979. Vijetnam je izvršio vojnu invaziju na Kambodžu i, srušivši režim Crvenih Kmera na čelu s Polom Potom, instalirao provijetnamski režim. Zbog toga je kineska vojska, tijekom devetodnevnog rata, izvršila invaziju na sjevernovijetnamska područja koju je vijetnamska vojska uspješno odbila. Tijekom 1980-ih Vijetnam je, slanjem svoje vojske u Laos i Kambodžu, kontrolirao veći dio područja Indokine. Crveni Kmeri vodili su tijekom 1980-ih kontinuirani rat protiv vijetnamske vojske u Kambodži, što je rezultiralo njezinim potpunim povlačenjem 1989. Pod utjecajem velikih gospodarskih problema i slabljenjem komunističkog režima diljem svijeta, a osobito u SSSR-u, vijetnamska je komunistička vlada bila prisiljena započeti opsežne gospodarske reforme, osobito liberalizaciju gospodarstva i trgovine i podupiranje privatnoga poduzetništva. Nakon raspada SSSR-a i komunističkoga bloka u Europi, Vijetnam je tijekom 1990-ih započeo proces političkog i gospodarskog otvaranja prema demokratskim zemljama Azije i Zapada (ugovor o svestranoj suradnji sa SAD-om od 2. XII. 1992), što je dovelo do postupnog izlaska zemlje iz međunarodne izolacije.