dagestanski jezici, podskupina istočne skupine sjevernokavkaskih jezika; govore se u → Dagestanu. Dijele se na avaroandskoceske (avarski, andijski, botliški, godoberinski, karatinski, havaški, bagulalski, tindinski, čamalinski; ceski, hvaršinski, hinuški, bežitinski, hunzipski), lezginske (lezginski, tabasaranski, agulski, rutulski, cahurski, kriski, buduški, hinaluški, arčinski, udinski), lački jezik (laki) i darginski jezik. Od dagestanskih jezika pismenost imaju (uglavnom mlađu) avarski (oko 500 000 govornika), lački (oko 100 000), darginski (nešto manje od 300 000), lezginski (nešto manje od 400 000) i tabasaranski (oko 75 000 govornika); isprva su se pisali arapskim pismom, zatim latinicom, a od 1930-ih godina ćirilicom. Postoji nekoliko epigrafskih spomenika agvanske pismenosti (albanske, kavkaskoalbanske) iz V–VIII. stoljeća. Agvansko je pismo bilo načinjeno vjerojatno po uzoru na armensko. Izgleda da je današnji potomak agvanskoga jezika udinski, danas bespismen (oko 4000 govornika, u Azerbajdžanu i Gruziji).