Hrvatinići, srednjovj. velikaška obitelj sa sjedištem u sjeverozap. dijelu Bosne (Donji kraji). Potječu od Hrvatina, sina Stjepanova, koji koncem XIII. i poč. XIV. st. priznaje vlast hrv. velikaša Šubića. U trećem desetljeću XIV. st., nakon pada bana Mladina II. Šubića, dio obitelji priklanja se Šubićama, dio Babonićima, a dio bos. banu Stjepanu IV. Potonji će ogranak, pod vodstvom Hrvatinova sina Vukca, odnijeti prevagu u obitelji. Upravo u to doba započinje uspon obitelji, a sam Vukac nosi naslov bos. velikog vojvode. Obiteljski posjedi šire se u Usori, sr. Bosni i na Zap. stranama (Glamoč). U vrijeme Vukčeva sina → Hrvoja Vukčića Hrvatinića i njegove braće Vuka, Dragiše i Vojslava, obitelj dostiže vrhunac moći. Moć obitelji zasnivala se na velikim posjedima kojima H. upravljaju s vladarskim ovlastima, stvarajući model po kojem će Bosna poslije biti podijeljena na područja vlasti feud. gospodara. Nakon Hrvojeve i Vukove smrti posjedi prelaze na potomke Dragiše i Vojslava (Dragišići, Vojsalići), a obitelj znatno gubi na utjecaju. Iako su obiteljski posjedi bili pod formalnom jurisdikcijom kninskoga biskupa, H. su u vjerskom smislu pokazivali znatna kolebanja. Pojedine pripadnice obitelji živjele su u samostanima dalm. gradova, dok su muški odvjetci povremeno podržavali veze s → Crkvom bosanskom. U povijesti srednjovj. Bosne obitelj H. drži se najmoćnijom velikaškom obitelji, a djelovanje njezinih najistaknutijih odvjetaka znatno je utjecalo na oblikovanje srednjovj. bos. države.