Baskija (španj. País Vasco, bask. Euskadi ili Euskal Herria), autonomna zajednica na S Španjolske; 7261 km2, 2 146 500 st. Sastoji se od triju provincija: Álava (bask. Araba), Guipúzcoa (bask. Gipuzkoa) i Vizcaya (bask. Bizkaia). Ugl. brdovito i planinsko područje (krajnji ist. dijelovi Kantabrijskoga gorja i zap. obronci Pireneja); na S priobalni pojas uz Biskajski zaljev, na J dolina gornjeg toka Ebra. Mnogo kraćih riječnih tokova (ulijevaju se u Biskajski zaljev) strmih, uskih dolina; na mnogima izgrađene HE. Na S atlantska klima (do 1500 mm padalina), prema J submediteranska (o. 600 mm). Poljoprivreda (žitarice, vinova loza, stočarstvo), ribarstvo; rudarstvo (željezna ruda), crna metalurgija, metaloprerađivačka (vodeća španj. regija sa središtem u metropolitanskom području Bilbaa), automob., prehr., kem. i papirna ind.; turizam (San Sebastián). Težište naseljenosti u priobalju; oko pol. stanovništva etnički su Baski; važniji gradovi: Bilbao (bask. Bilbo, najveći grad), Vitoria (bask. Gasteiz, gl. grad), San Sebastián (bask. Donostia), Baracaldo (bask. Barakaldo, vodeće španj. središte crne metalurgije).
Povijest
Područje Baskije naseljeno je od pretpovijesti, a nastavali su ga preci današnjih Baska (po mišljenju nekih znanstvenika ostaci iberskog, a po drugima prediberskog stanovništva toga područja). Ime Baska u njegovu latiniziranom obliku (Vascones) zabilježili su rim. pisci. U antici i ranom sr. vijeku područje naseljeno Baskima obuhvaćalo je široko područje u današnjoj juž. Francuskoj (od pokrajine Gaskonje do zap. dijela Pireneja) i sjev. Španjolskoj (područje od zap. Pireneja i Biskajskog zaljeva do Navarre), da bi tijekom stoljeća bilo svedeno na dvije pokrajine pod imenom B. (franc. kult. pokrajine Pays Basque u dep. Pyrénées-Atlantiques i španj. autonomne zajednice País Vasco, bask. Euskadi ili Euskal Herria, sastavljene od pokrajina Vizcaya/Bizkaia, Álava/Araba i Guipúzcoa/Gipuzkoa). U ant. doba prostor Baskije j od Pireneja nakon I. punskog rata ulazi u sastav rim. provincije Hispania Citerior (Hispania Tarraconensis). Prostor s od Pireneja tijekom ←I. st. ulazi u sastav provincije Galia Aquitania, a u razdoblju Dioklecijanovih reformi (o. 285) od juž. dijela Akvitanije naseljenog baskijskim stanovništvom stvara se posebna provincija Novempopulana. Tijekom seobe naroda oba dijela Baskije dolaze u sastav vizigotske tolozatske kraljevine, a njezinom propašću (507) dio s od Pireneja dolazi pod vlast franačkih kraljeva. U drugoj pol. VI. st. jača baskijski otpor Francima, a 602. pod vodstvom kneza Genialisa stvara se posebna kneževina (vojvodstvo) Gaskonja, formalno zavisna od franačkih kraljeva. U XI. st. područje Gaskonje ulazi u sastav vojvodstva Akvitanije te potom dijeli njezinu sudbinu u sastavu Francuske, zadržavajući kult.-polit. regionalnu posebnost do centralizacijskih zahvata kasnoga XVIII. i XIX. st. Tijekom vremena dolazilo je i do postupne romanizacije (stvaranje posebnog okcitanskog dijalekta te potom do prevladavanja franc. jezika), dok se baskijski jezik zadržao samo na krajnjem JZ područja. Dio Baskije j od Pireneja ostaje pod vizigotskom vlašću te zajedno s većim dijelom Pirenejskog poluotoka dolazi tijekom prve polovine VIII. st. pod vlast Arapa, kada baskijski velikaši uživaju visok stupanj autonomije, a 798. najmoćniji među njima, Iñigo Arista, uspostavlja, lavirajući između Franaka i Kordopskog emirata, nezavisnu kneževinu → Navarru (baskijski Nafarroa) sa središtem u Pamploni. Potkraj IX. st. vladari uzimaju kralj. naslov, a potkraj X. i poč. XI. st. najjača je kršć. sila na Pirenejskom poluotoku. Od XIII. st. pod izravnim polit. utjecajem Francuske, ali zadržava polit. samostalnost. Od poč. XV. st. veći dio Navarre pripojen je španj. kruni (uz zadržavanje stanovite autonomije), a u XVI. st. preostatak francuskoj. Tijekom stoljeća veći je dio Navarre romaniziran (aragonski dijalekt španj. jezika), a baskijski jezik zadržava se samo u sjev. dijelovima. Od 1830-ih jača baskijski nacionalni pokret, isprva kao borba za zaštitu municipalnih prava (posljednji tragovi autonomije ukidaju se 1870-ih), a poslije i kao moderni nac. pokret. Proglašenjem republike 1931. dijelovi Baskije postižu autonomni status. Tijekom Španj. građ. rata područje Navarre i Baskije poprište je žestokih borbi falangista i republikanaca, a bombardiranje Guernice, regionalnoga središta Bizkaie, ovjekovječeno istoimenom slikom P. Picassa, postaje jednom od njegovih simbola i ikona. Tijekom falangističkog režima na području Baskije provodi se prisilna denacionalizacija i ukida svaka autonomija, što pogoduje jačanju radikalnih oblika otpora (→ ETA). Uspostavom liberalne monarhije u Španjolskoj 1975. počinje i proces obnove lokalne autonomije (uspostavljena 1978–79).