hipokloriti, soli hipokloraste kiseline HOCl; jaka oksidacijska sredstva.
hipokoristici (grč.), imenice odmila (djetešce, sinčić i sl.); umanjenice kojima se izriče sklonost prema komu, osjećaj bliskosti i nježnosti.
Hipokrat (grč. Hippokrátēs), grč. liječnik (otok Kos, o. ←460 – Lorisa, Tesalija, o. ←377). Smatra se ocem znanstv. medicine, odvojio u medicini znanost od magije i praznovjerja. Postavio teoriju o četirima tjelesnim sokovima – krv, sluz, žuta i crna… Nastavi čitati →
Hipokrat iz Hija, starogrč. matematičar (←V. st.). Napisao djelo iz planimetrije, izračunavao površine omeđene krivuljama. Poznati su Hipokratovi mjeseci, tj. nad katetama pravokutnog trokuta konstruira se srpaste oblike i zbroj njihovih površina jednak je površini pravokutnog trokuta. H. se smatra utemeljiteljem deduktivne metode.
Hipokratova prisega, prisega koja potječe od pitagorske filoz. škole, a u uporabi je već od ←V. st., kada su mladi liječnici prisezali prilikom stupanja u družbu Asklepijada na Kosu. H. p. odražava visoko shvaćanje liječničke etike Hipokrata i njegove… Nastavi čitati →
Hipokrene, u grč. mitologiji, čuveni izvor na brdu Helikonu u Beociji na kojemu su se rado okupljale muze. Izvor je nastao tako što je Pegaz kopitom udario po stijeni i počela je teći voda. Od toga i ime koje znači “konjski izvor”.
hipokrit (grč.) 1. Licemjer, dvolična osoba, pretvaralo. 2. Glumac u starogrč. tragediji. Hipokrizija, licemjerje, dvoličnost, prijetvornost.
hipoksantit, smjesa minerala glina i limonita, smeđe, crvene i žute boje pa se nekad upotrebljavao kao boja (terra di Siena, umbra, bol).
hipoksija (grč.), pomanjkanje kisika u stanicama organizma. Nastaje zbog nerazmjera potreba stanica za kisikom i mogućnosti dopreme kisika u dovoljnim količinama u stanice. Najosjetljivije na h. jesu živčane i srčane mišićne stanice.
hipolipemici ili hipolipidemici, farmakološki pripravci iz raznih grupa lijekova (statini, fibrati, nijacin) koji snizuju povišenu količinu masnoća u krvi (→ hiperlipidemija). Djeluju na metabolizam kolesterola, triglicerida ili lipoproteina. Nalaze se i u nekim biljkama (fitosteroli).
Hipolit (grč. Hippolýtos), u grč. mitologiji, sin Tezeja i Amazonke Antiope (Hipolite). Odbivši maćehu Fedru koja se u njega zaljubila, ova ga lažno optuži Tezeju, na čiju molbu ga Posejdon kažnjava smrću. Fedra se poslije od žalosti ubije. Mit,… Nastavi čitati →
Hipolit Rimski, crkv. naučitelj (Grčka, o. 170 – Sardinija, 235). Svećenik u Rimu, kao pobornik rigorizma dolazi u sukob s papom Kalistom, a pristaše ga izabiru za biskupa. Prvi protupapa u povijesti Crkve. Car Maksimin prognao ga je na… Nastavi čitati →
hipomanija (grč.), bolesno duševno stanje izraženo prevelikim veseljem i aktivnošću, te bujicom misli.
Hiponakt (grč. Hippônaks), grč. pjesnik i satirik (2. pol. ←VI. st.). Rodom iz Efeza. Poznat po pučkom i grubom jeziku svojih pjesama te po podrugljivim jambima u kojima parodira visoki pjesnički stil. Tvorac holijamba, jampskog trimetra koji na… Nastavi čitati →
hipoplazija (grčki: hypó ispod, plasis tvorevina), nepotpun razvoj nekog tkiva ili organa. Hipoplazija je slabiji stupanj poremećenog razvoja od aplazije i agenezije.
hiporhem (grč. hypórhema), starogrčka zborska pjesma s Krete, vedra sadržaja, živahna ritma, uz pratnju kitare ili frule (ili obiju), izvođena uz mimički ples povezan s kultom Apolona, Atene i drugih bogova.
hiposenzibilizacija (prema grč. i lat.), desenzibilizacija; oblik → imunoterapije; postupak kojim se alergen (→ alergija) potkožno injicira u postupno povećavajućoj dozi i određenim vremenskim razmacima. Na taj način potiče se imunosni sustav na odgovor kojim se smanjuju alergijski… Nastavi čitati →
hipospadija (grč.), prirođeni defekt prednjeg dijela mokraćne cijevi. U prvome redu to je anomalija u muškaraca, a radi se o razvoju urogenitalnog sinusa u ženskom pravcu. Mokraćna cijev završava na bilo kojem mjestu svojega anatomskog toka (glandarna, supglandarna, penisna, peniskrotalna,… Nastavi čitati →
hipostaza (grč. podloga, osnova, bit) 1. filoz Srodan izraz supstanciji, biti i dr. Obično označava trajnu metafizičku osnovu stvari, za razliku od njezinih promjenjivih svojstava. Hipostazirati znači zamišljati neko svojstvo (pojam, apstrakciju) kao stvarno biće. 2. U kršć. teologiji, izraz… Nastavi čitati →
hipostaza (grč.), slijevanje krvi u niže dijelove organa ili tijela. Često nastaje u plućima zbog zatajenja rada srca, pa se može razviti hipostatska upala pluća, ili u donjim ekstremitetima zbog venske insuficijencije.
