impresija (lat.), dojam; 1. U psihologiji i spoznajnoj teoriji označava osjetilni dojam, odn. osjet. U širem mislu označava sve neposredno doživljeno. 2. U skolastičkoj filozofiji pod impresijom se razumijevaju utisci osjetnih kvaliteta, odn. psih. aktivnosti koje su izazvane djelovanjem fiz.… Nastavi čitati →
impresionirati (franc.), izazvati dojam iskazivanjem stanovitih odlika, vještina i sl.
impresionizam (francuski: impressionisme, od impression dojam, utisak), smjer u europskoj umjetnosti iz druge polovine XIX. i prve polovine XX. stoljeća. Razvio se u Francuskoj, ispočetka u slikarstvu, poslije i u književnosti i glazbi. Naziv, isprva podrugljiva prizvuka, dobio prema slici… Nastavi čitati →
impresso keramika → cardium-keramika
impresum (lat.), skup podataka koji se odnose na mjesto i vrijeme tehn. (grafičke) izrade publikacije ili druge jedinice knjižnične građe i na fiz. osobe i korporativna tijela koja su pri toj izradi surađivala (nakladnik, ured., tiskar, katkad knjigoveža, umjetnik koji… Nastavi čitati →
imprimatur (lat.), izreka neka se tiska, pismeno odobrenje cenzora, autora ili redaktora da se neki tekst može tiskati; datirana i potpisana (davatelj imprimatura snosi odgovornost za eventualne pogreške), obično na kraju rukopisa.
impromptu (franc.), kraća instrumentalna, najčešće lirska skladba, česta u XIX. st.; za glasovir su je skladali F. Schubert, F. Chopin, F. Liszt i dr.
improvizacija (lat.) 1. Što je učinjeno tog trena, bez prethodnih priprema i planova (npr. u glazb. umjetnosti sastavljanje stihova ili glazbe, u kaz. i film. umjetnosti govorenje i gluma u času izvedbe). 2. glazb Istovremeno iznalaženje, osmišljavanje i izvođenje glazb.… Nastavi čitati →
impuls (lat.) 1. Pobuda, poriv, početni poticaj na nešto; ono što izaziva neko djelovanje. 2. fiz Količina gibanja, vektorska veličina definirana produktom mase čestice (m) i njezine brzine (v). Za zatvoreni sustav vrijedi zakon očuvanja količine (veličine) gibanja (mv). Impuls… Nastavi čitati →
imputirati (lat.), neopravdano okriviti, podmetnuti, podvaliti; sumnjičiti.
Imrédy, Béla, mađ. političar (Budimpešta, 29. XII. 1891 – Budimpešta, 28. II. 1946). Pravnik, ravnatelj Nar. banke 1928–32, ministar financija 1932–36. i predsj. vlade 1938–39. Za njegova mandata usvojeni su zakoni o ograničavanju gosp. aktivnosti… Nastavi čitati →
Imru, Al-Kajs Ben Hudžr, arap. pjesnik (?, 494 – Ankara, 545). Potomak vladarske obitelji plemena Kinda. Biz. filarh u Palestini. Smatra ga se jednim od najboljih pjesnika predislamskog razdoblja, a njegov Divan preveden je na mnoge eur. jezike.
imunitet (lat. preko njem.) prav Oprost od javnih obveza, izuzeće od jurisdikcije, primjene neke norme, obveze ili tereta. U međunar. pravu, i. uživaju država prema drugoj državi, poglavar države u inozemstvu, diplomatsko osoblje i konzuli u zemlji službovanja, međunar. organizacije… Nastavi čitati →
imunizacija, postupak za stjecanje imunosti.
imunoelektroforeza (lat. i grč.), laboratorijska metoda koja se sastoji od elektroforeze bjelančevina i dvostruke imunodifuzije. S pomoću i. mogu se identificirati i približno kvantificirati pojedine bjelančevine u serumu, urinu ili ostalim biol. tekućinama.
imunofluorescencija (lat.), histokemijska metoda koja upotrebljava protutijela obilježena fluorescirajućom bojom da bi prikazala antigene u stanicama i tkivima. Reakcija se promatra fluorescentnim mikroskopom.
imunogenetika, grana imunologije koja istražuje povezanost između naslijeđa, bolesti i imunosti.
imunoglobulini (lat.), glikoproteini iz seruma koji djeluju kao protutijela, a pripadaju pretežito gama-globulinima. Postoji pet vrsta i.: IgM, IgG, IgA, IgD, IgE.
imunokemija, grana biokemije koja obuhvaća istraživanje strukture i funkcije svih molekula od imunološkoga značenja (→ antigeni, → protutijela i ostale imunokompetentne molekule) te njihove međureakcije. U užem smislu, istraživanje kemijske strukture, funkcije te interakcije antigena… Nastavi čitati →
