Karakaš, Damir, hrvatski književnik i novinar (Plašćica kraj Brinja, 21. XI. 1967). Studirao je agronomiju i novinarstvo u Zagrebu. Bio je novinar crne kronike i ratni reporter Večernjeg lista. Velike teme njegovih proza su Lika i Ličani (zbirka… Nastavi čitati →
Karakorum, mong. naselje na gornjem toku r. Orhon (sr. Mongolija); ostaci nastamba iz VIII. st.; u XIII. st. pov. prijestolnica (Harhorin) Džingis-kana i njegova sina Ogotaja koji gradi bedeme i veliku carsku palaču; za Kublaj-kana prijestolnica seli u Peking.
Karakorum ili Karakoram (turkijski Crno gorje), planinski sustav u Juž. Aziji; najviši vrh K2 ili Godwin Austen (8611 m). Mnogobrojni ledenjaci. Preko Karakorumskog prijevoja (5658 m) vodi cesta koja povezuje Kashmir i Sinkiang-Uighur.
karakter (grč. uklesan znak, urez, biljeg) 1. Obilježje, značaj ili prava priroda čega. 2. Značaj, psih. lik, ukupnost intelektualnih i moralnih svojstva neke osobe (dobar, blag, krut, kolebljiv, sebičan itd.); čvrst karakter, čovjek postojanih uvjerenja i dosljednog ponašanja; izgrađena… Nastavi čitati →
karakteristika (grč.) 1. Obilježje, značajka, bitno svojstvo čega. 2. Pisani iskaz ili izjava o nečijoj stručnoj ili javnoj djelatnosti.
karakterologija, grana psihologije koja proučava ljudske tipove, karakter, temperament; istražuje način doživljavanja i reagiranja pojedinog bića, te formiranje njegova karaktera, koje rezultira iz uzajamnog djelovanja prirođenih faktora i utjecaja okoline. Istražuje i psih. uvjete i sklonosti za različite oblike… Nastavi čitati →
Karakul, slano jezero u Pamiru, sjeveroist. Tadžikistan; 380 km2, najveća dubina 236 m; na 3914 m visine.
karakul, skupocjeno kovrčavo krzno tek ojanjene janjadi karakulske ovce, iz Uzbekistana ili Afganistana; također astrahan ili perzijsko krzno.
Karakum, Priaralski, pješčana pustinja si od Aralskog jezera do donjeg toka Sir-Darje, Kazahstan; o. 35 000 km2. Stočarstvo.
Karakum, Turkmenski, pješčana pustinja između Kaspijskog jezera i r. Amu-Darje, Turkmenistan; o. 350 000 km2. Duž Karakumskoga kanala uzgoj pamuka. Ležišta sumpora, nafte i zemnog plina.
Karakumski kanal, također kanal Karakum, riječni kanal u Turkmenistanu; dug o. 1400 km. Glavnina kanala građena je od 1954. do 1967. od r. Amu-Darje do grada Gökdepe, z od Ašgabata u duljini od o. 840 km kroz pustinju Karakum.… Nastavi čitati →
Karall, Lovre (Karal, Lorenz), austrijski i gradišćanskohrvatski političar (Veliki Borištof, 10. VIII. 1894 – Vujberštof, 17. III. 1965). Urednik Narodnih novina u Gradišću 1922. Jedan od osnivača Hrvatske stranke (1923) i Hrvatskoga kulturnog društva… Nastavi čitati →
Karaman, provincija na J Turske; 9 163 km2, 255 tis. st. Gl. grad Karaman. Ovčarstvo; proizvodnja mliječnih proizvoda. Turizam; špilja Maraspoli, dvorci u Karamanu, Ermeneku i Mennanu, džamije. Veći gradovi: Ermenek, Sariveliler i Başyayla.
Karaman (ant. Laranda), grad i upr. središte istoimene provincije, 100 km ji od Konye, juž. dio sred. Turske; 120 464 st. Smjestio se na želj. pruzi, na sjev. padinama Taurusa. Poznat po dvorcima (ruševine dvorca Karamanid) i džamijama.… Nastavi čitati →
Karaman, Igor, hrvatski povjesničar (Split, 20. VII. 1927 – Zagreb, 13. X. 1995). Diplomirao i doktorirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelatnik Hrvatskoga povijesnog muzeja (1946–49) i Hrvatskoga državnog arhiva (1949–59), profesor… Nastavi čitati →
Karaman, Josip, hrvatski filmski poduzetnik i snimatelj (Split, 18. IX. 1864 – Beč, 11. VII. 1921). Otvorio (1907) i vodio prvo stalno kino u Splitu (Grand Elektro Bioskop). Godine 1910. nabavlja vlastitu kameru i snima… Nastavi čitati →
Karaman, Ljubo, hrv. povjesničar umjetnosti i konzervator (Split, 15. VI. 1886 – Zagreb, 19. IV. 1971). Studirao povijest i geografiju u Beču. Doktorirao povijest umjetnosti kod M. Dvořáka i J. Strzygowskog (pobio njegovu tezu o… Nastavi čitati →
Karaman, Matej, nadbiskup i filolog (Split, 6. VI. 1700 – Zadar, 5. VI. 1771). Školovao se u Splitu, zaređen za svećenika 1723. U Zadru prof. u sjemeništu od 1724; na nagovor zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića… Nastavi čitati →
Karaman, Stanko, hrvatski zoolog (Sarajevo, 8. XII. 1889 – Prizren 17. IX. 1959). Najprije radio u Zagrebu u Narodnom zoološkom muzeju i bio asistent na Zoologijsko-zootomskom zavodu (1919–24); u Skoplju (od 1924) radio kao parazitolog… Nastavi čitati →
