Apgar-indeks (prema Virginiji Apgar, američkoj anesteziologinji, 1909–1974), indeks vitalnosti novorođenčeta. Minutu odnosno pet minuta nakon porođaja ispituje se pet parametara: frekvencija srca, disanje, mišićni tonus, refleks podražljivosti i boja kože, te se ocjenjuju s 0, 1 ili 2 boda. Nizak… Nastavi čitati →
Apia, luka, a od 1959. i glavni grad → Samoe, južni Tihi ocean, na sjevernom dijelu otoka Upolua; 36 750 stanovnika (procjena 2011). Od sredine XIX. stoljeća važno trgovačko središte južnog Pacifika. Izvoz kopre,… Nastavi čitati →
Apian(us), Petrus (pravim prezimenom Bennewitz ili Bienewitz), njemački matematičar, astronom, kozmograf i kartograf (Leisnig, Saska, 16. IV. 1495 – Ingolstadt, 21. IV. 1552). Otac → Philippa. Studirao matematiku i geografiju u Beču. Profesor… Nastavi čitati →
Apian(us), Philipp (pravim prezimenom Bennewitz ili Bienewitz), njemački geograf i matematičar (Ingolstadt, 14. IX. 1531 – Tübingen, 14. XI. 1589). Sin → Petrusa. Završio studij matematike, poslije i medicine. Profesor matematike i astronomije u… Nastavi čitati →
Apicije, Celije (latinski Apicius, Caelius), tradicionalno ime priređivača gastronomskoga priručnika u deset knjiga O kuharskoj vještini (De re coquinaria) iz IV. st. Kasnoantički kompilator hotimice se poslužio imenom znamenitoga sladokusca Marka Gavija Apicija iz I. st. kao simbolom za… Nastavi čitati →
Apijan (latinski: Appianus), rimski povjesničar (Aleksandrija, II. stoljeće – ?). Podrijetlom Grk. Carski prokurator Egipta. Autor Rimske povijesti (od 24 sačuvano 11 knjiga) na grčkom jeziku. Zasebnu cjelinu čine osvrti na povijest pojedinih naroda do njihova uključivanja u sastav Rimskog… Nastavi čitati →
Apije Klaudije Slijepi → Klaudije
apikalni glas, glas koji se tvori vrhom jezika (d, t, n); izvedenica od apikalan (latinski), vršni, koji se tiče vrha, koji je na tjemenu.
Apion (grčki: Apiōn), grčki gramatičar i leksikograf (oaza u Egiptu, ? – ?, I. stoljeće). Bio na čelu aleksandrijske gramatičarske škole; vođa antisemitske stranke u Aleksandriji; → Josip Flavije sastavio spis protiv njega. Putovao po Grčkoj, posjetio… Nastavi čitati →
apios (Apios tuberosa; grčki: apios kruška; latinski: tuber gomolj), biljna vrsta iz porodice mahunarki (Leguminosae), potječe iz istočnih dijelova Sjeverne Amerike. Uzgaja se radi jestivih gomolja (okus poput artičoke).
Apis (egipatski: Hape, Hapi), u egipatskoj mitologiji sveti bik, utjelovljenje Sunca, nakon smrti se sjedinjuje s Ozirisom; simbol plodnosti i zemljoradnje.
aplazija (grčki: a ne, plasis tvorevina), prirođena nerazvijenost nekog organa ili njegova dijela, nastala poremećajem u razvoju. Kad je aplazija potpuna, govori se o ageneziji ili agenezi. Suprotan pojam: → hiperplazija.
aplikacija (latinski) 1. Primjena, upotreba, prilagodba nečega na nešto. 2. U umjetnosti, nanošenje ili dodavanje jedne vrste materijala na drugu; posebno česta pri oblikovanju odjevnih predmeta; apliciranje, našivanje čipke, bisera ili drugih uresa na haljine, šešire, torbice i sl.… Nastavi čitati →
aplikata (latinski) → koordinatni sustav
aplit, žična sitnozrnata magmatska stijena šećeraste strukture koja se sastoji od kremena i alkalijskog feldspata.
apneja (grčki: apnoos bez disanja), privremen prestanak disanja. Nastaje kod veoma pojačanog disanja (hiperventilacije), kod smanjene podražljivosti centra disanja (otrovanje morfinom, opća anestezija), kod pomanjkanja ugljičnog dioksida, kao i zbog nezrelosti živčanog sustava u nedonoščadi.
Apo, aktivni vulkan u jugoistočnom dijelu otoka Mindanao, Filipini, zapadno od grada Davao, 2954 m, najviši vrh Filipina. Padine obrasle tropskom šumom; NP Apo obuhvaća vulkan i okolicu.
apoda (grčki: a ne, pus, podosnoga), beznošci, životinje bez nogu ili analognih organa za pokretanje: ribe bez trbušne peraje (jegulja, mrena), neki vodozemci, neki trpovi i rakovi.
apodiktičan (grčki: apodeiktikos dokazni), u običnom govoru, odrješit, odlučan, siguran; u logici apodiktični sud: kod Aristotela i skolastika dokazni sud za razliku od problematičnoga. Kod Kanta su matematički aksiomi apodiktični jer se temelje na apriornoj svijesti o njihovoj nužnosti.
apodoza (grčki), gramatička oznaka, naziv dijela složene pogodbene rečenice koji izražava posljedicu; dio koji iskazuje uvjet naziva se protaza.
