Konrad von Soest, njem. slikar (Dortmund, o. 1370 – Dortmund, 1422). Pod utjecajem burgundskoga slikarskoga kruga profinjenim koloritom slikao oltarne kompozicije (npr. u crkvi sv. Nikole u Bad Wildungenu).
Konrad von Würzburg, njemački pjesnik (Würzburg, između 1220. i 1230 – Basel, 31. VIII. 1287). Predstavnik poznoga dvorskog pjesništva i jedan od najistaknutijih majstora pjevača (Meistersingera). Pisao lirske i poučne pjesme te dvorske junačke epove. Važnija djela:… Nastavi čitati →
Konrád, György, mađarski književnik (Debrecen, 2. IV. 1933 – Budimpešta, 13. IX. 2019). Bio je socijalni radnik, a nakon 1973. se profesionalno bavi književnošću. Pozornost svjetske književne javnosti privukao romanesknim (Posjetitelj, 1969) i esejističkim (Put inteligencije… Nastavi čitati →
Konrad, Maksimilijan, hrvatski elektroničar (Zagreb, 21. VIII. 1924 – Zagreb, 5. VII. 1980). Diplomirao na Elektrotehničkom odsjeku Tehničkoga fakulteta u Zagrebu 1949, usavršavao se u Velikoj Britaniji i SAD-u. U Zagrebu radio u Institutu za atomsku fiziku… Nastavi čitati →
Konradin (Konrad V., Konrad Mlađi), švapski vojvoda (Wolfstein, Švapska, 25. III. 1252 – Napulj, 29. X. 1268). Sin njemačkoga kralja → Konrada IV. Kada je papa Klement IV. dao Siciliju u feud → Karlu I.… Nastavi čitati →
konscijencijalizam (prema lat. conscientia svijest, savjest), jedan od naziva za filoz. teoriju subjektivnog idealizma koja poriče postojanje objektivnog svijeta, te tvrdi da su podaci iz svijesti jedina stvarnost.
konsekracija (lat.), 1. U ant. Rimu čin kojim se umrli car po odluci Senata uvrštavao među bogove ili čin kojim je Senat predao neku stvar ili mjesto bogovima, ili kada se neko božanstvo proglašavalo drž. bogom. 2. U srednjovj. kršćanstvu,… Nastavi čitati →
konsekutivan (lat.) 1. Koji slijedi, koji proizlazi, koji je na redu; sljedeći. 2. U logici, konsekutivne oznake, oznake pojma koje slijede iz prvotnih (konstitutivnih). 3. lingv Rečenica, riječ, oblik koji izražava posljedicu; konsekutivna rečenica, posljedična rečenica; konsekutivno prevođenje,… Nastavi čitati →
konsenzualni ugovor, ugovor zaključen samim usmenim sporazumom ugovaratelja, možebitna predaja stvari ne spada u akt zaključenja ugovora, nego predstavlja njegovo izvršenje.
konsenzus (lat.) 1. Suglasnost, volja stranaka koje se odnose na isti objekt, a očitovane su radi zaključenja ugovora. Za postojanje nekih ugovora dovoljan je već sam konsenzus, dok je za ostale potreban poseban, najčešće pisani oblik. 2. Jednoglasna odluka na… Nastavi čitati →
konsignacija (lat.), posao u kojem vlasnik robe (konsignant) šalje robe svojem zastupniku (konsignataru) radi osnivanja skladišta s kojega će zastupnik ili komisionar prodavati tu robu za račun vlasnika. Do trenutka prodaje roba je vlasništvo konsignanta. Konsignatar plaća samo dio robe… Nastavi čitati →
konskripcija (lat.) 1. Popisivanje, popis. 2. Novačenje.
Konso, pleme u juž. Etiopiji, govore kušitski. Poljodjelci motičnoga tipa, stočari i tkalci.
konsolidacija (lat.) 1. opć Oblikovanje, stvaranje kompaktnoga tijela; ujedinjavanje u jedan sustav da bi se postigla određena čvrstoća. 2. ekon Postupak koji se provodi pri poslovnom spajanju u računovodstvu poduzeća (matice) koje drži više od 50% redovnih dionica drugih poduzeća… Nastavi čitati →
konsonanca (lat.), svako istodobno zvučanje tonova različite visine unutar skladbe, u slušatelja izaziva psihofizičku ugodu. Kriterij ugode određen je društveno-povijesno, dakle podvrgnut razvoju, pa se pojam konsonance razlikuje u pojedinim stilskim razdobljima glazbe. U IX–XI. st. konsonancama su smatrane samo… Nastavi čitati →
konsonant (lat.) → suglasnik
konspiracija (lat.) 1. Tajnost, stroga povjerljivost u radu (ilegalne organizacije, skupine); urota, zavjera. 2. Čuvanje tajne, zataškavanje, prikrivanje.
Konstancije I. (lat. Flavius Valerius Constantius Chlorus), rim. car (Ilirik, 264 – Eboracum, danas York, 25. VII. 306). Jedan od četvorice tetrarha (caesar Zapada, od 293). Dobio na upravu Galiju, a ubrzo potom i Britaniju, koju je preoteo… Nastavi čitati →
Konstancije II. (lat. Flavius Julius Constantius), rim. car (Sirmij, danas Srijemska Mitrovica, 7. VIII. 317 – Mopsucrenae, kraj Tarza, Cilicija, 3. XI. 361). Sin Konstantina I. Velikog. Kao caesar (od 324) isprva upravljao i dijelom Carstva; od 337.… Nastavi čitati →
konstanta (lat.), veličina koja se ne mijenja tijekom nekog procesa ili pri promjeni okolnosti odn. uvjeta. Apsolutna k. ne mijenja se ni sa kakvom promjenom uvjeta (npr. brzina svjetlosti), dok se relativna k. može mijenjati s obzirom na promjenu nekih… Nastavi čitati →
