konstatacija (franc.), tvrdnja. Spoznajni čin kojim se utvrđuje postojanje neke činjenice ili neposredno provjerava točnost (istinitost) neke tvrdnje. U psihologiji mišljenja javlja se kao neposredni logični izvod iz opažanja, kao “misao konstatacije”, suprotstavljen “misli vjerovanja” i “misli fikcije”.
konstelacija (lat.) 1. astr Međusobni položaj nebeskih tijela na nebeskoj sferi viđen sa Zemlje, posebno položaj Sunca, Mjeseca i planeta međusobno i prema zviježđima. 2. Istoznačnica za zviježđe, tj. skupinu zvijezda što na nebu tvore postojane oblike (figure) koje… Nastavi čitati →
konsternacija (lat.), zaprepaštenje, zgranutost, preneraženost; naglo stvorena atmosfera zapanjenosti većeg broja ljudi (zbog nekog događaja, vijesti).
konstipacija (lat.) ili opstipacija, otežano pražnjenje crijeva uz tvrde, malene i suhe stolice, katkad uz osjećaj nepotpuna pražnjenja. K. može biti prirođeni poremećaj ili uzrokovana raznim lijekovima, metaboličkim bolestima, neurološkim poremećajima ili gastrointestinalnim uzrocima. Liječi se adekvatnom prehranom, laksativima ili klizmama.
konstituanta (franc.) → ustavotvorna skupština
konstitucija (lat.), skup prirođenih osobina izraženih u vanj. obliku tijela, tjelesnoj građi, načinu reagiranja i djelovanju organa, sklonosti prema bolestima, karakternim osobinama. Postoje tri temeljne k.: astenična ili leptosomna (visok stas, izdužen prsni koš, uska ramena, dugi udovi, mala glava,… Nastavi čitati →
konstitucije (lat.), u rim. pravu, naredbe i rješidbe koje su zbog careva autoriteta već u doba principata (II. st.) stekle snagu zakona. Četiri su oblika carskih k.: edikti, općenite obvezne zapovijedi za građane i magistrate; dekreti, carske rješidbe u parnicama… Nastavi čitati →
konstitucionalizam (lat. preko engl.), ustavnost; organizacija polit. vlasti koja se temelji na ustavu (konstituciji); shvaćanje koje je u skladu s ustavnim načelima, ustavno vladanje; prav. teorija koja kao temelj vlasti priznaje samo ustav i trodijelnu podjelu vlasti. U politologiji, princip… Nastavi čitati →
konstitutivan (lat.), bitan, osnovni; koji određuje. Ono što određuje stvar ili pojam, ono što čini neku stvar ili pojavu, temeljni dio nečega, bitni element neke cjeline ili pojave. U filozofiji Kant razlikuje konstitutivne elemente spoznaje (kategorije) od regulativnih (ideja svijeta… Nastavi čitati →
konstitutivni akt, odluka drž. organa u obliku presude, rješenja ili upravnog akta na temelju koje se zasniva, mijenja ili ukida neko pravo ili pravni odnos. Naziva se i pravostvarajuća odluka, za razliku od deklaratornog akta kojim se samo… Nastavi čitati →
konstriktor (lat.), konstriktorni mišić, stezač, stiskač; skupni naziv za svaki mišić koji ima funkciju stezanja.
konstrukcija (lat.) 1. Postupak stvaranja jedne cjeline od dijelova, elemenata. Također, takva cjelina (npr. građev., drvena i sl.). 2. lingv Struktura rečenice. 3. Tvrdnja koja se zasniva na proizvoljno interpretiranim činjenicama i pretpostavkama; samovoljna, neopravdana tvrdnja, samovoljno tumačenje nekog teksta.… Nastavi čitati →
konstrukcija rečenice (rečenična konstrukcija, rečenično ustrojstvo, ustroj rečenice), sintaktička cjelina (sklop riječi ili cijela rečenica) sastavljena od riječi povezanih u međusoban odnos kakvim gramatičkim svojstvima, pa kažemo npr. upitna konstrukcija (Ideš li?, gdje upitna čestica li i intonacija… Nastavi čitati →
konstruktivizam (ruski konstruktivizm, od latinskoga constructio izgradnja) 1. Više srodnih pokreta i usmjerenja u umjetnosti i filozofiji koji naglašavaju značenje konstrukcije u tvorbi djela ili mišljenja. 2. lik U arhitekturi između dvaju svjetskih ratova smjer koji se zalaže da… Nastavi čitati →
Konšćak, Ferdinand (španjolski: Fernando Consag), hrvatski isusovac, misionar i istraživač (Varaždin, 2. XII. 1703 – San Ignacio, Meksiko, 10. IX. 1759). Nakon školovanja u Varaždinu, 1719. stupio u Družbu Isusovu, od 1729. djelovao u Meksiku kao misionar, poglavar… Nastavi čitati →
kontagij (lat.) 1. Specifična tvar (mikroorganizam) koja izaziva zarazu. 2. Zaraza prenesena bilo izravno ili neizravno.
kontakt (lat.) 1. Dodir, doticaj, veza; općenje, druženje. 2. Spoj vodova el. struje. Može biti i nepoželjan (npr. kratki spoj).
kontaktne leće, optičke leće u obliku tankih ljuščica koje se stavljaju izravno na rožnicu radi poboljšanja vida ili zaštite oka. Postoje tvrde (akrilatne) i mekane (od hidrofilnih polimera) k. l. U odnosu na naočale, k. l. imaju bolju vidnu… Nastavi čitati →
kontaktni (dodirni) jezici, jezici koji nastaju pri dodiru dviju ili više jezičnih zajednica, nekom vrstom stapanja (“miješanja”) raznih značajki dotičnih jezika, radi sporazumijevanja među pripadnicima tih zajednica. Tako je u sr. vijeku na osnovi središnjotalijanskih govora (po nekim mišljenjima… Nastavi čitati →
