okular (lat. preko njem.), sustav leća u optičkom instrumentu na koji se prislanja oko pri gledanju u instrument. Služi za povećanje slike koju daje objektiv.
okulistika (lat.) → oftalmologija
okultacija (lat.), zaklanjanje jednoga nebeskog objekta drugim, npr. o. zvijezda Mjesecom, satelita Jupiterom i sl. Pomrčina Sunca oblik je okultacije.
okultan (lat.), tajanstven, tajan, skriven; takav da je povezan s tajnim postupcima (npr. vjerskima i sl.); med Okultno krvarenje, nazočnost krvi u malenim količinama, što se ne može vidjeti golim okom (npr. u stolici), ali se može dokazati biokem. ili mikroskopskom pretragom.
okultizam (iz latinskoga: occultus potajan, skriven), tajna ili tajanstvena učenja i praksa s odgovarajućim tehnikama koje se temelje na vjerovanju u postojanje nadosjetilne stvarnosti, tajanstvenih sila u prirodi i čovjeku. Takvim učenjem i praksom dozivaju se sile koje ne priznaju… Nastavi čitati →
okulus (lat. oko), u graditeljstvu, okrugao prozor, os. čest u baroku.
Okuma, Shigenobu, jap. političar (Saga, 11. III. 1838 – Tokyo, 10. I. 1922). Tražio uvođenje parlamentarnog sustava prema brit. uzoru. Kao ministar financija (1873–80) djelovao na modernizaciji jap. financ. sustava. Utemeljitelj i predsj. (1882–84) Napredne… Nastavi čitati →
okupacija (lat.), zaposjedanje, zauzimanje, osvajanje tuđeg teritorija voj. silom i uspostavljanje okupacijske vlasti u njoj. Pravno se radi o području koje po međunar. pravu nastaje na teritoriju čije je stanovništvo prestalo pružati otpor, a napadač je uspostavio i neometano provodi svoju vlast.
okus, osjet što nastaje podraživanjem kemoreceptora za o. u usnoj šupljini. Receptori za o. su okusni pupoljci na jeziku i mekom nepcu, u kojima se nalaze krajnji ogranci osjetnih živaca. Centar za o. nalazi se u sljepoočnom režnju velikog… Nastavi čitati →
Okyo, Maruyama, japanski slikar (Ano-o, kraj Kyota, 12. VI. 1733 – Kyoto, 31. VIII. 1795). Osnivač škole Maruyama. U spoju japanske i europske slikarske tradicije radio krajolike, erotske i žanr-scene te animalističke motive.
Ol’hon, najveći otok u Bajkalskom jezeru, Rusija; 730 km2. Većinom građen od granita i gnajsa. Najviši vrh Žima, 1276 m. Sjev. dio šumovit, na J stepa. Gl. naselje Hužir; u njegovoj blizini Šamanka (Šamanova stijena), sveto… Nastavi čitati →
Ólafsson, Fridrik (Friðrik), islandski šahist (Reykjavik, 26. I. 1935). Osvajao prva mjesta na šahovskim turnirima u Hastingsu (1954/55), Reykjaviku (1972. i 1976) i Wijk-an-Zeeu (1976). Predsjednik Međunarodne šahovske federacije 1978–82.
Olah, George Andrew (pr. ime i prez. György Oláh), mađ.-amer. kemičar (Budimpešta, 22. V. 1927). Diplomirao u Budimpešti, 1956. iselio se u SAD. Izolirao karbokatione koji su važni u mnogim org. sintezama. Nobelova nagrada za kemiju 1994.
Olah, Nikola (Nicolaus Olahus), zagreb. biskup i ostrogonski nadbiskup (Sibinj, Transilvanija, Rumunjska, 10. I. 1493 – Bratislava, 14. I. 1568). Odvjetak obitelji vlaških knezova. God. 1510. dolazi na dvor kralja Vladislava II., potom tajnik pečušskog… Nastavi čitati →
Öland, švedski otok u Baltičkome moru, dio provincije Kalmar; 1347 km2 (2. po veličini u Švedskoj, poslije Gotlanda), 24 760 stanovnika (2011). Glavno naselje Borgholm (3071 stanovnik, 2010). Otok je dug 140 km, širok 3–16 km. Građen od… Nastavi čitati →
Olathe, grad u sjeveroist. Kansasu, SAD, 25 km jz od Kansas Cityja; 113 600 st. Proizvodnja kaubojskih čizama, elektron. opreme za zrakoplove, poljoprivr. strojeva. Visoka škola (1966), škola za gluhe (1866). Pov. muzej. Osn. 1857. na starom putu… Nastavi čitati →
Olaus ili Olavs Petri → Petri Olaus
Olav, šved. kralj (? – ?, 1022). Nazivan “Kralj poreznik”. Sin kralja Erika Pobjedničkog. Vladao od 990. God. 1000. s dan. kraljem Svenom I. Rašljobradim porazio Norvežane i zauzeo dio Norveške. Nakon početnih sukoba sklopio mir s norv. kraljem… Nastavi čitati →
Olav (IV.) Magnusson, norv. kralj (?, o. 1099 – ?, 1115). Nezakoniti sin Magnusa III. Bosonogog. Vladao od 1103. kao suvladar starije braće Eysteina I. i Sigurda. Njegovo ime nije redovito uvršteno u popise norv. vladara.
Olav (Olaf) I. Tryggvason, norv. kralj (o. 964 – kraj Rügena, 1000). Odrastao na dvoru kijevskoga kneza Vladimira I. Kao vikinški vođa vršio gusarske napade diljem Baltika i Sjev. mora (od 991). U Engleskoj primio kršćanstvo. Izabran za kralja… Nastavi čitati →
