osteotomija (grč.), rezanje ili isijecanje kosti. Služi za ispravljanje koštane deformacije.
Osterc, Slavko, slov. skladatelj, glazb. pedagog i pisac (Veržej, 17. VI. 1895 – Ljubljana, 23. V. 1941). Studirao na Konzervatoriju u Pragu, prof. kompozicije na Konzervatoriju u Ljubljani. Kao skladatelj pobornik suvr. strujanja (četvrtstupanjska glazba,… Nastavi čitati →
Östergötland, provincija na JI Švedske, između jezera Vättern i Baltičkog mora; 10 562 km2, 417 665 st. Gl. grad Linköping. Poljoprivreda. Rudna ležišta željeza, cinka i bakra. Tekst. ind. Vađenje kamena.
Österling, Anders, švedski pjesnik (Helsingborg, 13. IV. 1884 – Stockholm, 13. XII. 1981). Tajnik Švedske akademije 1941–64. Predsjednik Odbora za dodjelu Nobelove nagrade za književnost. Njegova se poezija ističe melodioznošću i formalnom dotjeranošću. Zbirke: Preludiji… Nastavi čitati →
Osterman, Andrej Ivanovič (njem. Heinrich Johann Friedrich Ostermann), rus. državnik i diplomat njem. podrijetla (Bochum, 9. VII. 1687 – Berjozov, Sibir, 31. V. 1747). God. 1703. dolazi u Rusiju; 1710. tajnik u ministarstvu vanj. poslova Rusije.… Nastavi čitati →
Osterode (Osterode am Harz), grad u sav. zemlji Niedersachsen, sred. Njemačka; 24 799 st. Tekst., kovinska i elektrotehn. ind. Proizvodnja optičkih instrumenata. Grad. vijećnica iz XVI. st. Crkve i cehovske kuće iz razdoblja XVI–XVIII. st.
Österreichische Nationalbibliothek, Austr. nac. knjižnica (do 1920. dvorska knjižnica). Najveća knjižnica u Austriji s više od 6,5 mil. jedinica knjižnične građe; posjeduje os. vrijedne specijalne zbirke. Muzej papirusa s o. 180 000 dokumenata najveća je zbirka takve građe… Nastavi čitati →
Östersund, grad u sred. Švedskoj, gl. grad provincije Jämtland; 58 500 st. Smjestio se na ist. obali jezera Storsjön. Poljoprivr., industr. i kult. središte. Kem. ind. Proizvodnja strojeva i namještaja. Muzej na otvorenom. Turizam; ribolov i planinarenje u… Nastavi čitati →
Osthoff, Hermann, njemački jezikoslovac (Billmerich, 18. IV. 1847 – Heidelberg, 7. V. 1909). Nakon rada u gimnazijama i na sveučilištu u Leipzigu, profesor u Heidelbergu (od 1877). Jedan od glavnih predstavnika mladogramatičarske lingvističke škole. Autor… Nastavi čitati →
Ostia, grad na ušću r. Tiber, jz od Rima, sred. Italija; 4000 st. Osnovao ga je o. ←640. rim. kralj Ancus Marcius. Poznat po močvarama iz kojih se vadila sol i prevozila Cestom soli. Važna luka za otpremu žitarica… Nastavi čitati →
ostinato (lat.), stalno ponavljanje iste melodičko-ritamske figure u nekoj od dionica skladbe. Najranije i najčešće primjenjivan u dionici basa (ostinatni bas, talijanski basso ostinato), još u XIII. stoljeću temeljna je značajka nekih tadašnjih glazbenih oblika (follia, pes, ground)… Nastavi čitati →
ostitis ili osteitis (grč.), upala kosti, usko povezana s osteomijelitisom.
Ostjaci, stari naziv za neke etničke skupine u sjeverozap. Sibiru (Hanti, Selkupi, Keti). Jezici tih etničkih skupina pripadaju dvjema granama uralske jezične porodice: ugrofinskoj (Hanti) i samodijskoj (Selkupi, Keti).
Ostoja, Mirko, hrvatski kipar (Dol, Brač, 6. II. 1921 – Split, 18. VI. 2009). Završio Akademiju u Zagrebu, pohađao majstorski tečaj kod Ivana Meštrovića. Radio kao likovni pedagog. U raznim materijalima oblikovao portrete i aktove te realističku figuralnu spomeničku plastiku.
Ostoja, Stjepan, bosanski kralj. Zavladao 1398. naslijedivši svrgnutu kraljicu → Jelenu Grubu. Godine 1399. prodao Dubrovčanima bosansko priobalje od Kurila do Stona; 1404. svrgnuli su ga bosanski velikaši predvođeni → Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem. Uz potporu… Nastavi čitati →
Ostoja, Tomislav, hrvatski kipar (Split, 20. VIII. 1931). U Zagrebu završio Akademiju i Majstorsku radionicu A. Augustinčića. Isprva radio apstraktnu skulpturu, potom figuraciju zbijene mase. Autor spomenika (Zagreb, Poreč).
Ostojić, Ivan, hrvatski crkveni povjesničar (Povlja, Brač, 6. XI. 1893 – Split, 22. IX. 1980). Svećenik, teologiju studirao u Splitu, gdje je i predavao na Visokoj teološkoj školi. Istraživao crkvenu povijest i crkvenu umjetnost Dalmacije,… Nastavi čitati →
Ostojić, Stjepan, bosanski kralj (?, druga polovina XV. stoljeća – ?, nakon 1421). Sin kralja → Stjepana Ostoje. Vladao od 1418. do 1421. U sukobu između velikaških obitelji Pavlovića i → Hranića na strani Pavlovića. Protivnik… Nastavi čitati →
ostracizam (grč.) 1. Sud građana u ant. Grčkoj (Atena, Arg, Megara, Milet) na kojem su potencijalni ugrožavatelji demokracije mogli biti osuđeni na progonstvo. Naziv o. stečen je po glinenim pločicama na koje su građani ispisivali imena sumnjivih osoba. O. se… Nastavi čitati →
Ostrava (prije Moravská Ostrava, njem. Ostrau, polj. Ostrawa), grad na SI Češke Republike, Moravskosleszký kraj; 317 136 st. (aglomeracija 697 tis. st.). Leži nedaleko od sutoka rijeka Odre i Ostravice. Vodeće središte metalurgije; proizvodnja željeza i čelika. Kem.,… Nastavi čitati →
