polimiozitis (grč.), mišićna slabost proksimalnih skupina mišića kod → dermatomiozitisa.
Polimnija (grč. Polýmnia) ili Polihimnija (lat. Polyhymnia) → muze
polimorfija (grč.) ili polimorfizam 1. U mineralogiji i kemiji pojava da element, spoj ili mineral istog kem. sastava ima različitu kristalnu rešetku, a time i različita svojstva (npr. grafit–dijamant, kalcit–aragonit) zbog promjena uvjeta kristalizacije (npr. temperature i tlaka). 2. biol… Nastavi čitati →
polineuritis (grč.), upala koja istodobno zahvaća veći broj perifernih živaca. U akutnom obliku najčešće se javlja kao komplikacija uz virusne bolesti (zaušnjaci, mononukleoza, hepatitis, borelioza). Kronični p. javlja se uz živčani oblik lepre.
polineuropatija (grč.), oštećenje velikog broja perifernih živaca.
Polinezija, otočna skupina u Tihom oceanu. Zajedno s otočnim skupinama Melanezijom i Mikronezijom čine cjelinu Oceaniju. Obuhvaća više od 1000 otoka u sred. i juž. dijelu Tihog oceana. Najznačajniji su Cookovo otočje, Uskršnji otok, Franc. Polinezija, Havajsko otočje, Tonga,… Nastavi čitati →
Polinežani ili Polinezijci, stalno naseljeno stanovništvo Polinezije; jezično pripadaju ist. skupini australonezijskih jezika, a rasno polinezijskom tipu (visok stas, svijetlosmeđa koža, valovita kosa, kratka lubanja i tupast nos). Po vjeri su kršćani (od XIX. st.). Njihova se kultura smatra… Nastavi čitati →
polinom (grč.), elementarna funkcija oblika f (x) = a0 + a1x + a2x2+…+anxn gdje su a0, a1,… an koeficijenti polinoma. Broj n je stupanj polinoma.… Nastavi čitati →
poliomijelitis (grč.), dječja paraliza, bolest izazvana virusima poliomijelitisa iz roda enterovirusa koji razaraju ganglijske stanice, najčešće motorne živce u prednjim rogovima kralježnične moždine ili, u težim oblicima bolesti, neke dijelove mozga. Prenosi se kapljično ili zaraženom stolicom. Najuspješnija zaštita je… Nastavi čitati →
polip (grč.), tumorska tvorba koja raste u obliku glavice na kraćoj ili duljoj peteljci. Najčešće raste iz sluzničkog tkiva nosne šupljine, crijeva ili maternice. U većini slučajeva dobroćudne je naravi, iako katkad može pokazivati znakove zloćudnog rasta, najčešće u debelom crijevu.
polipatridi (grčki: poli- više-, mnogo; latinski: patria domovina), osobe koje imaju više državljanstava. → apatridi
polipi (grč.), jedan od dvaju oblika u kojem se pojavljuju žarnjaci (Cnidaria). Tijelo im je cilindrično, i na vrhu ima jedan otvor, ostatak prausta, okružen lovkama. U unutrašnjosti je gastrovaskularna šupljina koja može biti jednostavna vreća ili razdijeljena pregradama.… Nastavi čitati →
poliploidija (grč.), vrsta kromosomske mutacije pri kojoj je broj kromosoma u stanici višekratnik normalnoga diploidnog broja kromosoma. Takve su stanice obično velike i nepravilne, a najčešće se nalaze u zloćudnim tumorima.
polipragmazija (grč.), neopravdana i nepotrebna istodobna uporaba više lijekova ili postupaka pri čemu se ne vodi računa o mogućim međudjelovanjima takvih kombinacija, što kao posljedicu može imati opasne nuspojave.
polipragmazija (grč.) 1. Liječenje jedne bolesti različitim sredstvima i postupcima. 2. Istodobna primjena većeg broja lijekova jednome bolesniku.
polipropilen (krat. PP), termoplastični polimer, razmjerno teško taljiv, žilav, krut i površinski tvrd. Ima široku uporabu u pakiranju hrane, tekst. ind. (polipropilenska vlakna), laboratorijskoj opremi, autodijelovima i polimernim novčanicama (npr. novi austral. i novozelandski dolar). Otporan na mnoga kem. otapala,… Nastavi čitati →
poliptih (grč.), slika sastavljena od više dijelova (krila, ploča) s različnim prizorima, od kojih je glavni na sred. ploči. Često bogat urešen u rezbarenu okviru. Os. čest u doba gotike i rane renesanse.
poliranje (lat. preko njem.), postupak površinske obrade čvrstog materijala pri čemu površina postaje glatkom i sjajnom. P. se provodi mehan. trljanjem ili kem. sredstvima, a pogodni materijali za obradu su kovine, staklo, drago i poludrago kamenje. Prije p. površina materijala… Nastavi čitati →
poliritmija (grč.), istodobno zvučanje dvaju nesrodnih ritmičkih oblika, pri čemu se gl. metrički akcenti u taktovima podudaraju ili razilaze. P. je jedna od bitnih značajki polifone glazbe u kojoj svaka dionica ima vlastiti melodijski i ritmički tok. Znatno se primjenjuje… Nastavi čitati →
polis (grč.), u ant. Grčkoj, naziv za grad općenito, posebice utvrdu nad gradom, kao najvažniji dio grada i njegovo središte. Ujedno i naziv za grad državu u ant. Grčkoj (Atena, Sparta, Teba, Korint, Megara, Elida, Milet, Efez, Halikarnas i dr.).… Nastavi čitati →
