balisaža (francuski), sustav određivanja sigurnog pomorskog plovidbenog puta obilježavanjem točaka važnih za orijentaciju uz pomoć optičkih oznaka. Lateralni sustav označuje lijevu i desnu stranu sigurna plovidbenog puta, a kardinalni sustav obilježava najdublju vodu kojom treba ploviti podalje od obale.
balista (grčki), antička ratna sprava, bacač kamena, okovanih balvana, bačava sa zapaljivom smolom i dr. Upotrebljavao se pri opsadama na kopnu ili moru. Sastojao se od metalnog luka s tetivom od elastičnih snopova žila ili životinjskih crijeva, postavljen na drveno… Nastavi čitati →
balistička raketa, letjelica na raketni pogon koji djeluje samo na početnom dijelu staze. Nakon toga raketa leti zbog ustrajnosti po balističkoj krivulji. Ima veliku brzinu leta i velik domet. Vojna balistička raketa može biti taktička (dometa do 1000 … Nastavi čitati →
balističko mjerenje, metoda mjerenja brzine gibanja zrna pri čemu se impuls predaje mjernom uređaju i iz amplitude oscilacija određuje se iznos impulsa. Tako se uz pomoć balističkog njihala mjeri impuls koji nastaje zaustavljanjem zrna ispaljenog iz vatrenog oružja.
balistika (grčki), znanost o gibanju bačenih tijela, osobito projektila. Ona određuje brzinu, stazu i domet projektila ispaljenog iz vatrenog oružja. Gibanje projektila u cijevi proučava unutarnja balistika, a izvan cijevi vanjska balistika na osnovi Newtonovih zakona mehanike. Balistika na… Nastavi čitati →
balistit, vrsta bezdimnog baruta koji sadrži 60% celuloznog nitrata i 40% glicerol-trinitrata.
balistoskopija (grčki), vrsta kriminalističkoga balističkog vještačenja koja s pomoću mikroskopa (balistoskopa), na temelju mikrotragova i makrotragova na projektilima, identificira vrstu vatrenog oružja iz kojega je ispaljen projektil.
Balıkesir, grad u sjeverozapadnoj Turskoj, glavni grad istoimene provincije (14 456 km2, 1 152 323 stanovnika /2011/), smješten na uzvisini iznad plodne doline; 267 903 stanovnika (2012). Središte poljoprivrednog područja, prehrambena, tekstilna (pamuk), kožarska,… Nastavi čitati →
Balkan, geopolitički pojam koji se od početka XIX. stoljeća upotrebljava za → Balkanski poluotok, isprva samo za područja u jugoistočnoj Europi koja su od 1699. bila pod izravnim ili neizravnim utjecajem Osmanskog Carstva. Nakon 1918, balkanskim zemljama (u… Nastavi čitati →
Balkan, gorje → Stara planina
balkanistika (balkanska lingvistika), dio lingvistike koji proučava jezike balkanskog jezičnoga saveza.
balkanizacija, povijesni naziv za razdoblje raspada Osmanskog Carstva i nastanak novih, nacionalnih država na Balkanu; politički pojam koji označuje stvaranje konfliktnih situacija među narodima i državama; raspadanje ili podijeljenost na mnogo međusobno zavađenih dijelova; politička razdrobljenost, usitnjenost i nestabilnost;… Nastavi čitati →
balkanizam, jezična pojava značajna za balkanske jezike (jezike balkanskog jezičnoga saveza): riječ, sklop, oblik i dr. Drugo značenje: takva pojava prodrla iz kojega od balkanskih jezika u koji drugi jezik.
balkanologija, skup znanstvenih disciplina koje proučavaju područje Balkana kao zasebnu zemljopisnu, društvenu, povijesnu, kulturnu i geopolitičku cjelinu.
Balkanska federacija, plan udruživanja balkanskih naroda i zemalja u jednu državnu tvorevinu. Inicijative o stvaranju takve federacije, odnosno konfederacije, javljaju se povremeno, usporedno s procesom raspada Osmanskoga Carstva. Prvi je ideju o stvaranju Balkanske federacije formulirao → … Nastavi čitati →
balkanski jezični savez (balkanski jezici), naziv za jezičnu zajednicu koju tvore bugarski, makedonski, srpski (s tim da neke značajke zahvaćaju i crnogorski, bošnjački i hrvatski), albanski, grčki, rumunjski (te arumunjski i meglenorumunjski). Zbog raznih međudjelovanja ti jezici imaju neke zajedničke… Nastavi čitati →
Balkanski pakt (Balkanski sporazum, Balkanska antanta), ugovor o vojno-političkom savezu između Grčke, Rumunjske, Turske i Jugoslavije sklopljen 1934. u cilju održavanja postojećega teritorijalnog stanja na Balkanu; poglavito usmjeren protiv Albanije i Bugarske. Izbijanjem II. svjetskog rata sporazum slabi zbog… Nastavi čitati →
Balkanski poluotok, poluotok na jugoistoku Europe između Jadranskog, Jonskog, Egejskog i Crnog mora. Prvi je pojam upotrijebio njemački geograf August Zeune 1809, u želji da i taj dio Europe, analogno Pirenejskom i Apeninskom poluotoku, dobije ime po planinskom nizu… Nastavi čitati →
balkanski ratovi. I. balkanski rat (1912–13), rat Srbije, Bugarske, Grčke i Crne Gore protiv Turske, koja je nakon poraza, mirom u Londonu (30. V. 1913), saveznicima odstupila svoje posjede na Balkanu, zapadno od crte Enos–Midija;… Nastavi čitati →
balkanski savezi, naziv za više nepovezanih političkih ugovora potpisivanih između pojedinih balkanskih zemalja: savez (1860–68) stvoren ugovorima između Srbije, Crne Gore i Grčke radi oslobađanja od tururske vlasti; savez (1912) između Srbije, Bugarske, Crne Gore i Grčke. U tajnim… Nastavi čitati →