Abecedar:

sekrecija

sekrecija (lat.) 1. Izlučivanje složenih kem. tvari iz stanice. Svojstvo je većine stanica, a najčešće se odvija u živčanom i endokrinom (unutarnja s., izravno u krv) sustavu, te u egzokrinim žlijezdama (vanjska s., u šupljini… Nastavi čitati

sekret

sekret (lat.), lučevina, izlučevina, proizvod stanične sekrecije. Može biti kemijski čista tvar (npr. hormon) ili mješavina raznih tvari (npr. želučani sok, s. žlijezda slinovnica). Složeni s. sadrži naknadne primjese (npr. s. žlijezda lojnica).

sekretar

sekretar (Sagittarius serpentarius), afr. ptica sokolovka (Falconiformes). Siva perja i dugih nogu kojima brzo trči po savani i lovi plijen (kukce, vodozemce i gmazove) koje ubija udarcima nogu. Na glavi ima dugo perje poput krijeste. U Africi je… Nastavi čitati

sekreter

sekreter (franc.), omanji, često luksusno izveden predmet pokućstva s pretincima koji se zaključavaju; ormarić i pisaći stolić za osobnu uporabu.

sekretin

sekretin, polipeptidni hormon koji luče posebne stanice u sluznici dvanaesnika. Potiče lučenje soka gušterače, a smanjuje izlučivanje želučane kiseline, kako bi se u dvanaesniku održao neutralni pH koji je optimalan za probavne enzime.

seks → spol

seks (lat.) → spol

seksagezimalni sustav

seksagezimalni sustav, brojevni sustav s bazom 60; mjerni sustav u kojem je 60 faktor između većih i manjih jedinica. Ostatke tog sustava imamo u podjeli sata na 60 minuta, minute na 60 sekunda te u lučnim mjerama (podjela punog… Nastavi čitati

seksepil

seksepil (engl.), privlačnost, erotska ili spolna privlačnost, pojam proširen iz svijeta film. zabave 1930-ih.

seksologija

seksologija (lat.; grč.), interdisciplinarna znanost o spolu i spolnosti koja u širem smislu proučava morfološke, fiziološke i psihol. značajke razmnožavanja vrsta. Uključuje razna područja medicine (andrologija, ginekologija, anatomija), psihologiju, sociologiju i antropologiju seksualnog ponašanja, neuroznanost i psihijatriju, biologiju i etologiju… Nastavi čitati

Sekst Empirik

Sekst Empirik (grč. Sékstos Empeirikos; lat. Sextus Empiricus), grč. filozof i liječnik (o. 200 – o. 250). Predavao u Aleksandriji i Ateni. U gl. djelu Pironove postavke, na osnovama Pironove filozofije razvija stajalište koje sumnja u mogućnost spoznaje… Nastavi čitati

seksta

seksta (lat.) 1. Šesti stupanj u dijatonskom nizu (ljestvici). 2. Konsonantni interval između dvaju tonova u dijatonskom nizu. Može biti velika (sadrži četiri cijela i jedan polustupanj) i mala (tri cijela i dva polustupnja). Kromatskim povišenjem gornjega, ili sniženjem donjega… Nastavi čitati

sekstakord

sekstakord (engl.), prvi obrat trozvuka, nastaje prebacivanjem temeljnog tona trozvuka za oktavu više. U harmoniji šifrira se brojkom 6. Stoljećima primjenjivan u glazb. stvaralaštvu kao fauxbourdon, Italian Sixth odn. napuljski s.

sekstant

sekstant (lat.), optički mjerni instrument za mjerenje visine nebeskih tijela s broda ili zrakoplova radi navigacije. Preteča mu je bio kvadrant T. Godfreya i J. Hadleya iz 1730. Uz kvadrant (četvrtina kruga) i sekstant (šestina kruga), postoji i oktant (osmina… Nastavi čitati

sekstet

sekstet (engl.) 1. Skladba sa šest samostalnih i međusobno ravnopravnih dionica. 2. Naziv sastava od šest izvođača (instrumentalista ili pjevača a cappella ili uz instrum. pratnju) koji izvodi skladbe zvane sekstet. Najpoznatiji s. u instrum. glazbi su oni za 2… Nastavi čitati

sekstilijun

sekstilijun, broj koji iznosi milijun na šestu potenciju (1 000 000)6 = (106)6 = 1036, tj. jedinica iza koje slijedi 36 nula.

sekstina → sestina

sekstina (lat.) → sestina

sekstola

sekstola (lat.), skupina od 6 ritmičkih jednakih nota koje se izvode na jednu jedinicu mjere u kojoj je skladba. Grafički se predstavlja notnim vrijednostima kojima se bilježi jedinica mjere podijeljena na četiri (1 četvrtinka = 4 šesnaestinke) i označi lukom… Nastavi čitati

seksualni organi → spolni organi

seksualni organi spolni organi

Sekt

Sekt (njem. od franc. sec suh), njem. naziv za pjenušavo vino (pjenušac). Ako je pripravljeno isključivo od grožđa njem. podrijetla, smije nositi naziv Deutscher S.

sekta

sekta (lat.), sljedba, stranka, manja grupa koja se drugačijim nazorima ili praksom odvojila od neke veće filozofske škole, religijske zajednice i sl. Najčešće se ističu novim zanosom, moralnim rigorizmom ili fanatizmom; tradiciji, učenju ili hijerarhiji matične zajednice ili većinske skupine… Nastavi čitati