Vitold (lit. Vytautas; polj. Witołd), veliki knez Litve (?, 1350 – Troki, 27. X. 1430). Rođak velikoga lit. kneza i polj. kralja Vladislava II. Jagela; ugovorom iz Ostrówa Vitoldu je priznato pravo na lit. prijestolje (1392). Proširio svoje stečevine, pripojio… Nastavi čitati →
Vitória, glavni grad savezne države Espírito Santo, istočni Brazil, na zapadnoj obali istoimenoga otoka u zaljevu Espírito Santo; 327 801 stanovnika (2010), površina 98 km2. Lučko, trgovačko, industrijsko i obrazovno središte poljoprivredno-rudarskoga (Minas Gerais) zaleđa. Izvoz željezne… Nastavi čitati →
Vitoria-Gasteiz (kastiljski: Vitoria; baskijski: Gasteiz), glavni grad provincije Álava/Araba i autonomne zajednice Baskije, sjeverna Španjolska; na rijeci Zadorri; 224 634 stanovnika (2016). Upravno, trgovačko i industrijsko središte poljoprivredne okolice (šećerna repa); industrija namještaja, automobila (Mercedes-Benz, Michelin), bicikala, poljoprivrednih strojeva,… Nastavi čitati →
Vitoša, planinski masiv u zap. Bugarskoj, jz od Sofije; najviši Černi vrh, 2290 m. Građen ugl. od kristaličnih stijena; šumovit, u najvišim predjelima planinski pašnjaci. Turizam. NP, skijališta, mineralni izvori. Proizvodnja građev. kamena (vitoški sijenit).
Vitovec, Jan, slavonski ban (? – Šabac ?, 1468). Češ. husitski plemić; od 1439. djeluje u službi Ulrika Celjskog. Nakon njegove smrti slavonski ban (1457–63). Poginuo kao vojskovođa Matije Korvina u opsadi tur. utvrde Šabac.
vitraj (franc.), prozorska ploha sastavljena od raznobojnih staklenih pločica povezanih olovnim okvirima (armatura). Ukras crkv. prozora. Najstariji v. izvedeni su potkraj X. st. u Reimsu. Vrhunac dosežu u XIII. st.
vitrina (franc.) 1. Ormarić sa staklenim plohama i policama. Ušao u modu u doba Luja XVI. za držanje porculanskih figurica i posuđa, kipića od bjelokosti i različnih ukrasnih predmeta. U muzejima služi za izlaganje umj., pov., etnografskih i drugih predmeta… Nastavi čitati →
vitriol, zastarjeli naziv za sulfate nekih teških kovina. Bijeli v. je cinkov sulfat, zeleni v. je željezni s., a modri v. bakreni s. (modra galica). Vitriolom, odn. vitriolovim uljem, alkemičari su nazivali i sumpornu kiselinu.
Vitruvije Polion, Marko (lat. Marcus Vitruvius Pollio), rim. graditelj (←I st.). O. ←25. napisao djelo O arhitekturi u 10 knjiga, jedini sačuvani prikaz ant. arhitekture. Nastao u vrijeme najvišeg uspona rim. arhitekture, sadrži važne podatke o rim. gradovima, utvrdama, javnim… Nastavi čitati →
Vitti, Monica (pravim imenom i prezimenom Maria Luisa Ceciarelli), talijanska filmska glumica (Rim, 3. XI. 1931). Diplomirala glumu u Rimu 1953. Visoka, plava i fotogenična, suzdržanim stilom uvjerljivo tumači likove sklone egzistencijalnoj tjeskobi. Status zvijezde europskoga filma stječe zahvaljujući suradnji… Nastavi čitati →
Vittoria, grad u provinciji Ragusa, jugoist. Sicilija, Italija, 20 km z od Raguse; 64 200 st. Trg. središte poljoprivr. kraja (uzgoj maslina, voća i povrća, vinove loze); uljare, vinarije. Ima pravilnu ortogonalnu mrežu ulica. Mnogo očuvanih zgrada iz XVIII.… Nastavi čitati →
Vittorini, Elio, talijanski književnik (Siracusa, 23. VII. 1908 – Milano, 12. II. 1966). Samouk, postupno izgradio osebujan stil pod utjecajem stranih književnosti, osobito američke, koju je prevodio. Piše socijalnu i etički angažiranu prozu, uzdiže ideale pravde, antifašizma, slobode i… Nastavi čitati →
Vittorio Veneto (do 1923. Vittorio), grad u provinciji Treviso, regija Veneto, sjeveroist. Italija. Turist. (mineralni izvori) i industr. središte; ind. motornih vozila, strojeva i tekstila. Dvije katedrale iz XVIII. st. Muzej I. svj. rata. Osn. 1866. U I. svj. ratu… Nastavi čitati →
vivace (vivo, vivacemente) (tal.) glazb Oznaka za brz, živahan tempo. U uporabi od druge pol. XVII. st. Često dodavan allegru (allegro vivo ili vivace), os. u djelima s istaknutim ritmom (koračnice, plesovi).
Vivaldi, Antonio, talijanski skladatelj, violinist i dirigent (Venecija, 4. III. 1678 – Beč, 28. VII. 1741). Svećenik. Uz prekide od 1703. dirigent orkestra i konzervatorija u Pio Ospedale della Pietà. Isticao se kao skladatelj solističkih koncerata i opera. Smatra… Nastavi čitati →
Vivarini, obitelj tal. slikara u XV. st. Gl. predstavnik Antonio (Murano, o. 1415 – Murano, između 1476. i 1484), značajan za razvoj slikarstva u Veneciji. Prvi majstor koji je prevladao tradic. biz. način mlet.-muranske škole i tvrde got. sheme,… Nastavi čitati →
vivci, rod ptica iz por. kulika (Charadriidae), oblih krila crnih vrhova te s repom koji je pri dnu obično bijel i često crna vrha. Na glavi kukmica. Prilično su bučni. Gnijezda rade na zemlji i to na livadama,… Nastavi čitati →
Vives, Juan Luis, španj. humanist (Valencia, 6. III. 1492 – Brugges, 6. V. 1540). Emigrirao u vrijeme progona Židova, djelovao u Parizu, Bruggesu i u Engleskoj. Prijatelj Th. Morea. Zastupao nova empiristička gledišta i duh tolerancije u odgoju i… Nastavi čitati →
vivijanit, Fe3(PO4)2·8(H2O), hidratizirani fosfat željeza, sekundarni mineral zastupljen u mnogim geol. područjima. Vrlo sitni i tanki kristalići tamnoplave ili plavo-zelene boje. Nastaju starenjem površinske zemlje ili od primarnih fosfata u… Nastavi čitati →
viviparnost (iz lat.) → živorodnost
