insignije (lat.), obilježja, znamenja, simboli; oznake časti, službe ili profesije, vlasti; koriste se npr. u crkvi (mitra, tijara, prsten), u vojsci (zastava, oznaka činova, orden), kod vladara (kruna, plašt, žezlo), na sveučilištu (rektorov lanac), za države i gradove (grb, pečat, zastava) i sl.
insinuacija (lat.), podvala, podmetanje, klevetnička izmišljotina; vješto navođenje na neku misao s ciljem da se nekoga okrivi, da mu se što podmetne. Insinuirati, podvaljivati, podmetati.
insolacija (lat.), obasjavanje Zemljine površine Sunčevim zrakama; osnovni izvor topline na Zemlji i pokretač promjena na površini, u hidrosferi i atmosferi; važan čimbenik procesa trošenja stijena.
insolventnost (lat. preko njem.), situacija u kojoj pravna, odn. fizička osoba nije u mogućnosti podmiriti dospjele obveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća. Označava i situaciju u kojoj dugovi poduzeća premašuju vrijednost njegove imovine. Insolventnost se smatra osnovnim financijskim povodom za stečaj poduzeća.
inspekcija (lat.), naziv za specijalizirane organe drž. uprave koji nadziru zakonitost poslovanja pojedinih djelatnosti; službe nadzora specijalizirane za određeno područje. Inspekcija rada, tijelo izvršne vlasti koje nadzire primjenu propisa o radnim odnosima i zaštiti na radu. Tržišna inspekcija nadzire… Nastavi čitati →
inspicijent (lat. preko njem.), u kazalištu, osoba koja nadzire tijek predstave, prati izlazak glumaca, zvučne i svjetlosne efekte i sl. Inspicirati, nadgledati, nadzirati, kontrolirati.
inspiracija (lat.) 1. med Prva faza disanja, uvlačenje zraka u pluća. 2. Nadahnuće; posebno stanje imaginativno-emocionalne uzbuđenosti, pojačane jasnoće i oštrine opažanja, lakog sagledavanja cjeline koja pogoduje umj. stvaranju, otkrivanju znanstv. istina i sl. To se stanje javlja kod nekih… Nastavi čitati →
instalacija (lat.) 1. Svečano uvođenje u neku dužnost ili položaj (i. bana, i. rektora); prvotno, obred kojim se netko uvodio u posjed crkv. nadarbine. 2. Postavljanje, uvođenje, ugradnja uređaja, postavljanje računalnog programa (i. vodovoda, i. telefona i sl.); također naziv… Nastavi čitati →
instancija ili instanca (lat.), nadležnost nekog suda; stupanj hijerhijske organizacije, isprva sudova, ali i ostalih ustanova, udruga, polit. stranaka i sl. Razlikuju se više i niže instancije, a njihove su nadležnosti utvrđene propisima.
instilacija (lat.), ukapavanje, utakanje tekućine (u medicini ljekovite otopine) kap po kap.
instinkt (lat.), nagon, nasljedno dobiven način automatskog postupanja i ponašanja kod životinja pri održanju života jedinke, hranjenju, obrani i u razmnožavanju, brizi za potomstvo i sl.; i. su za pojedine vrste karakteristični oblici ponašanja.
institucija (lat.) 1. Ustanova. 2. Uredba, zakon, statut, uređenje; Institucije, dio Corpus iuris civilis, Justinijanova zakonika u kojem je kodificirano čitavo rim. pravo klas. prav. ere. 3. sociol Trajna društvena formacija, koja djeluje prema dogovorenim, svima znanim pravilima (npr. brak).
institucionalizam, smjer u društv. znanostima po kojemu je društv. razvitak vezan uz razvitak institucija – navika, običaja, prav. i gosp. subjekata; pravac ekon. misli, nastao poč. XX. st. u Americi kao kritika neoklasične i marksističke ekonomije. Nastavak je njem.… Nastavi čitati →
institut (lat.) 1. Skup prav. normi koje se odnose na isti društv. odnos ili na manje područje društv. odnosa (npr. i. naknade štete, i. izvanugovornih obveza i sl.). 2. Specijalizirana organizacija za stručna i znanstv. istraživanja (npr. I. za međunar.… Nastavi čitati →
Institut “Ruđer Bošković” (IRB), najveća i najpoznatija hrv. znanstv.-istraživačka institucija iz područja prir. znanosti. Osn. u Zagrebu 1950, a 1959. pridružio mu se Institut za biologiju mora u Rovinju. Istraž. aktivnost organizirana je u 12 zavoda: za teorijsku fiziku, eksp.… Nastavi čitati →
instrukcija (lat.) 1. Nalog, pouka, uputa; skup pravila za izvršenje određenog posla. 2. Obuka, os. podučavanje; instruktor, podučavatelj vještina i praktičnih predmeta, savjetnik; učitelj pojedinih predmeta izvan redovite škol. nastave.
instrument (lat.) 1. Pomoćno sredstvo koje omogućuje neku radnju (mjerni, optički, kirurški i drugi instrumenti). Svako sredstvo ili pomagalo pri bilo kojem radu, materijalno ili nematerijalno (logički i., i. vlasti, i. mira). 2. Dokument, isprava ili propis koji ima prav. djelovanje. 3. → instrumenti
instrumentacija 1. Slaganje, usklađivanje i povezivanje pojedinih glazbala i grupa u skladanju djela za veće glazb. sastave. Izraz Instrumentirung prvi je put objavljen 1807. u glazb. leksikonu Kurzgefasstes Handwörterbuch der Musik H. Ch. Kocha. Jači razvoj započeo je osamostaljivanjem orkestra… Nastavi čitati →
instrumental (lat.), padež u indoeur. jezicima kojima se označuje sredstvo. U hrv. jeziku 7. padež, odgovara na pitanje kim(e), čim(e), ovisi o glagolu, pridjevu, imenici i prijedlogu; u prvom je redu padež sredstva. I. bez prijedloga u rečenici… Nastavi čitati →
instrumentalizam (lat. preko engl.), filoz. stajalište prema kojem su mišljenja, pojmovi i istine samo sredstva za uspješniju praktičnu i duhovnu orijentaciju u svijetu. Gl. je predstavnik tog stajališta John Dewey, a sličnu tendenciju ima i pragmatizam.
