vojna diktatura, oblik diktature, na čelu s voj. vrhom koji je na vlast došao voj. udarom, ukinuo demokr. institucije i propise, te uspostavio privremeni ili trajni poredak zasnovan na voj. propisima i iz njih proizlazećih akata. Vojna hunta, skupina… Nastavi čitati →
Vojna krajina (Vojna granica), pov. područje u hrv. i ug. zemljama na tur. granici s posebnim voj. uređenjem. Počela se ustrojavati u drugoj pol. XV. st. (Jajačka i Srebrenička banovina te Senjska kapetanija 1469), a dolaskom Habsburgovaca na vlast… Nastavi čitati →
vojna misija, voj. izaslanstvo, vrsta diplomatskog predstavništva što ga čine voj. izaslanici, časnici koji imaju diplomatski status, upisani u diplomatsku listu i po Bečkoj konvenciji uživaju diplomatski imunitet i privilegije. V. m. organizira se u onim zemljama u kojima… Nastavi čitati →
vojna obveza, zakonom regulirana dužnost građana da određeno vrijeme služe u oružanim snagama, ili da im se u slučaju potrebe stave na raspolaganje. Sastoji se od regularne obveze, služenja voj. roka i obveze služenja u pričuvnom sastavu.
vojna policija, specijalizirani dio vojske koji se bavi osiguranjem voj. reda, zaštitom objekata zapovjedništava i zapovjednika, reguliranjem prometa i sl. Prva v. p. osnovana je 1877. u Vel. Britaniji.
vojna prisega, čin kojim se vojnici pri stupanju u vojsku obvezuju na odanost domovini i čuvanje njezine neovisnosti i ustavnog poretka.
Vojnić, naselje i središte istoimene općine u Karlovačkoj županiji, Kordun, na obali Radonje, u podnožju Petrove gore, 17 km jugoistočno od Karlovca; naselje ima 1221, a općina 4764 stanovnika (2011). Nalazi se na cestovnom križištu. Naselje datira… Nastavi čitati →
vojnik 1. Pripadnik oružanih snaga, bilo kao profesionalni v. ili voj. obveznik na odsluženju voj. roka, na vježbi ili je mobiliziran. 2. biol Kod zadružnih kukaca (mravi, termiti), vojnici su kasta čija je zadaća obraniti zajednicu od napadača. Glava im… Nastavi čitati →
Vojnović, Ivo, hrvatski književnik (Dubrovnik, 9. X. 1857 – Beograd, 30. VIII. 1929). U prvim proznim radovima pod utjecajem tradicije hrvatskoga realizma, a po svojim scenskim motivima jedan je od preteča hrvatske moderne. U dramsku književnost uveo elemente neoromantizma… Nastavi čitati →
Vojnović, Konstantin, hrvatski pravnik i političar (Herceg Novi, Crna Gora, 2. III. 1832 – Dubrovnik. 20. V. 1903). Otac → Iva i → Luje. Diplomirao pravo u Beču, doktorirao u Padovi. Zastupnik u Dalmatinskom (1863–75) i… Nastavi čitati →
Vojnović, Lujo, hrvatski književnik i publicist (Split, 15. IV. 1864 – Zagreb, 18. IV. 1951). Sin → Konstantina, brat → Iva. Doktorirao pravo u Grazu. Radio u državnoj službi i kao odvjetnik u Dubrovniku.… Nastavi čitati →
Vojnović, Zdenko, hrvatski povjesničar umjetnosti i muzeolog (Zagreb, 12. III. 1912 – Rijeka, 15. VII. 1954). Završio Filozofski fakultet u Zagrebu. Ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt. Bavio se reorganizacijom muzejskih djelatnosti i osnovao kolegij muzeologije na Sveučilištu u… Nastavi čitati →
vojska, naziv za kopneni dio oružanih snaga, a često i za sveukupne oružane snage.
Vojska spasa (engleski: Salvation Army), međunarodna vjerska udruga koju je u Londonu utemeljio engleski metodistički pastor → William Booth. On je već od 1865. vodio vjersko-karitativnu udrugu u londonskom East Endu. Njegov sin William Bramwell Booth uspostavio… Nastavi čitati →
vojvoda (staroslav.) 1. U feud. sustavu, jedan od najviših plemićkih naslova, često davan bliskim srodnicima kralj. obitelji. U hrv. krajevima takav je položaj imao herceg (vojvoda) “cijele Slavonije”, čija je upr. jedinica obuhvaćala srednjovj. Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Bosnu. 2.… Nastavi čitati →
Vojvodić, Ivo, hrv. slikar (Dubrovnik, 29. XI. 1923 – Dubrovnik, 5. VIII. 1994). Diplomirao na Akademiji u Zagrebu. Slikar sredozemnoga urbanog ambijenta, os. motiva Dubrovnika i mora. Razvijenim osjećajem za kompoziciju i kolorit radio mrtve prirode, poetične interijere i portrete.
Vojvodina (punim imenom Autonomna pokrajina Vojvodina), pokrajina u sjev. Srbiji; 21 506 km2, 2 024 487 st. Graniči s državama Mađarskom na S, Rumunjskom na I, Hrvatskom i BiH na Z te sa sred. Srbijom na J. Gl.… Nastavi čitati →
vokaliza (franc.), vokalna skladba bez teksta pjevana na jedan isti vokal, u kojoj se s ljudskim glasom postupa kao s glazbalom. Primjenjivana u crkv. glazbi ranoga sr. vijeka, vokalnoj polifoniji XIII. do XV. st. U razdoblju belkanta skladali su ih… Nastavi čitati →
vokalna glazba, glazba namijenjena izvođenju ljudskim glasovima, pojedinačno (solo) ili skupno (zborski). U užem smislu, izvodi se isključivo pjevanjem, a u širem pjevanjem uz određenu instrum. pratnju, u kojoj vokalni element dominira nad instrumentalnim. Najčešće je povezana s riječima… Nastavi čitati →
