Derg, Lough (irski Abhainn na Deirge), ujezeren donji tok rijeke → Shannon u Irskoj; 130 km2, dubina 35 m.
derivacija (latinski) 1. mat Jedan od važnih pojmova matematičke analize. Derivacija funkcije f(x) u točki x je granična vrijednost (limes) kvocijenta [f(x + h) – f(x)]/h kada h teži k nuli i označuje se df/dx ili f’(x). Druga derivacija je… Nastavi čitati →
derivacija ili izvođenje, jedan od načina tvorbe riječi. Riječi se tvore dodavanjem sastavnica koje nisu riječ, njezina osnova ni korijen – formanata (to su sufiksi, prefiksi i infiksi). Ti se formanti dodaju na osnovu riječi, npr. rad, osnova… Nastavi čitati →
derivat (latinski), ono što je izvedeno ili potječe od čega drugoga. 1. U kemiji spoj koji se može izvesti iz osnovnog spoja; u organskoj kemiji svi alifatski spojevi su derivati metana, a aromatski spojevi derivati benzena. 2. ekon Derivati ili… Nastavi čitati →
Derkos, Ivan, hrvatski književnik i kulturni djelatnik (Vukmanić, kraj Karlovca, 1808 – Zagreb, 1834). Pripadao uskom krugu hrvatskih preporoditelja i blisko surađivao s → Ljudevitom Gajom, → Pavlom Štoosom i → Franom Kurelcom. U… Nastavi čitati →
dermabrazija (grčki: derma koža; latinski: abrasio struganje), struganje kože, odnosno odstranjenje površinskih dijelova kože (usmine) do pousmine, tako da epitelizacija kože teče bez ožiljaka. Služi u liječenju nekih površinskih dermatoza.
dermatitis (grčki: derma koža), akutna ili kronična upala kože različita podrijetla (uzroci: fizikalni, kemijski i biotički činitelji).
dermatoglifi (grčki: derma koža, glyfe urez), brazde na prstima ruku i nogu te dlanovima i tabanima. Brazde uobličavaju specifične crteže (luk, petlju, vrtlog), a svaka osoba ima jedinstven crtež, pa dermatoglifi mogu poslužiti u identifikaciji (popularno se naziva uzimanje… Nastavi čitati →
dermatol, bazična bizmutska sol galne kiseline. Žut prašak netopljiv u vodi. Služi u medicini protiv proljeva i za posipanje otvorenih rana.
dermatologija (grčki), klinička medicinska disciplina koja se bavi proučavanjem i liječenjem kožnih bolesti. Usko je povezana sa znanošću o spolnim bolestima (venerologijom) u zajedničku struku dermatovenerologiju.
dermatom (grčki: derma koža, tome odsječak, režanj) 1. Kožni segment koji opskrbljuju živci živčanoga (spinalnoga) korijena. 2. Područje mezodermalnog prasegmenta (somita) u zametku kralježnjaka, iz kojega se razvijaju vezivni sloj kože (usmina) i potkožno tkivo. 3. Kirurški instrument kojim se… Nastavi čitati →
dermatomikoze (grčki: derma koža, mykes gljiva), bolesti kože, nokata i vlasi izazvane patogenim gljivicama, kvasnicama i plijesnima. Tu spadaju epidermalne saprofitije (pitirijaza, eritrazma), mikrosporije, trihofitije i epidermofitije.
dermatomiozitis (grčki; derma koža, mys mišić), multisistemska upalna bolest vezivnog tkiva, nepoznate etiologije; svrstava se u autoimune bolesti. Osnovni je simptom progresivna mišićna slabost, a kožne promjene su plavkasto-crveni osip lica, vrata, ramena i ruku. Dijagnoza se potvrđuje elektromiografski, u liječenju se rabe kortikosteroidi.
dermatoza (grčki: derma koža), opći naziv za bilo koju kožnu bolest, bez obzira na podrijetlo, napose za onu koja nije upalne priode.
dermatozoi (grčki: derma koža, zoon životinja), skupni naziv za raznovrsne nametnike kože ljudi i životinja, ektoparazite, npr. uši, krpelji, kornjaši, kožožderci.
dermografija (grčki: derma koža, grafo pisati), dermografizam, reakcije kože na mehanički podražaj, ovisi o intenzitetu podražaja. Pri laganom pritisku kože tupim predmetom pojavljuje se bijela pruga, a pri podražaju šiljastim predmetom crvena pruga. U slučaju jačeg podražaja javit će se… Nastavi čitati →
dermoid (grčki: derma koža, eidon po obliku), vrsta dobroćudna cističnog tumora, teratoma, čija je stijenka građena kao koža, a može sadržavati i elemente kože: dlake i lojne žlijezde, dok je cista ispunjena lojnom masom i orožnjenim epitelom. Najčešće se nalazi… Nastavi čitati →
derogacija (latinski: derogatio ukinuće, opoziv), ukidanje nekoga pravnog propisa ili akta drugim odgovarajućim propisom ili aktom, ako im je sadržaj proturječan. Pravilo je da norma, odnosno akt više pravne snage, ukida normu, odnosno akt niže pravne snage. Ako je pravna… Nastavi čitati →
derogatorna klauzula (latinski), odredba u oporuci kojom se svaka kasnija promjena volje proglašuje nepostojećom i nevrijedećom. U današnjem pravu ne dopušta se takvo ograničavanje izjaviteljeve volje; utoliko se derogatorna klauzula, čak i kad je unesena u oporuku, smatra nevrijedećom.
