iridektomija (grč.), kirurško izrezivanje dijela šarenice u čitavoj njezinoj debljini. Najčešće se izvodi u sklopu operacija katarakte, glaukoma ili odstranjenja tumora šarenice.
iridescencija (grč.), pojava duginih boja zbog interferencije bijelog svjetla na tanku sloju prozirna tijela koje leži na glatkoj podlozi (npr. ulje na vodi).
iridij, znak Ir, kem. element VIII. skupine periodnog sustava elemenata, red. br. 77, rel. at. masa 192,2. Plemenita sjajna kovina slična platini. Tvrd i otporan prema kem. utjecajima i temperaturi (talište 2454 °C). U prirodi se nalazi legiran s… Nastavi čitati →
iridociklitis (grč.), prednji uveitis, upala šarenice i zrakastog tijela. Može nastati zbog vanjskog uzroka (ozljede oka), žarišne zaraze u organizmu (tuberkuloza, sarkoidoza, lues), a često je odraz autoimune reakcije na vlastite antigene (ankilozantni spondilitis, reumatoidni artritis, kolagenoze; pritom je napose… Nastavi čitati →
iridosmij, iridosmin, osmiridij, mineral (Os, Ir), kristalizira u heksagonskom sustavu, pripada razredu samorodnih elemenata tip metali i slitine, prir. slitina iridija i osmija uz primjese rodija, rutenija i platine; javlja se u ultrabazičnim i bazičnim stijenama zajedno s platinom.
Iriga, grad na JI pokrajine Luzon na Filipinima; 94 tis. st.; u sred. dijelu poluotoka Bicola o. 30 km ji od Naga. Ime dobio prema ugaslom vulkanu u čijem se podnožju nalazi. Osn. gosp. grana je poljoprivreda.
Iriga, neaktivni vulkan na J provincije Camarines Sur na Filipinima. Vis. 1226 m.
irigacija (lat.) 1. Postupak umjetnog natapanja tla, provodi se na područjima s nedovoljnom količinom padalina ili s neredovitim padalinama. Prvi se put spominje kao postupak u Egiptu o. ←5000. U ←3. tisućljeću i. se provodila i u Sumeru te u… Nastavi čitati →
irigator (lat.), sprava za irigaciju, ulijevanje tekućine u jedan od tjelesnih otvora (nosna šupljina, debelo crijevo, vagina) radi ispiranja.
irigografija (lat. irrigare natapati; grč. grafein pisati) med Radiološka metoda prikazivanja debelog crijeva punjenjem kontrastnim sredstvom (prati se dijaskopski – irigoskopija). Rabi se za prikazivanje morfoloških promjena debelog crijeva.
Irigoyen, Hipólito, arg. političar (Buenos Aires, 13. VII. 1852 – Buenos Aires, 3. VII. 1933). Odvjetnik, prvak Radikalne stranke. Predsj. države (1916–22, 1928–30). U vrijeme I. svj. rata očuvao arg. neutralnost. Borio se protiv politike… Nastavi čitati →
Iringa, glavni grad istoimene regije u središnjem dijelu Tanzanije. 410 km jz od Dar es Salaama; 112 900 st.
Iringa, regija u juž. dijelu sred. Tanzanije; 56 864 km2, 1 582 400 st. Graniči s regijama Dodoma i Singida na S, Mbeya na Z, Morogoro na I i Ruvuma na JI. Gl. grad Iringa.
Iriri, rijeka u središnjem dijelu provincije Pará u sjevernom Brazilu, duga 1300 km. Izvire u Mato Grossu, teče na sjever i ulijeva se u rijeku → Xingu. Bogatstvo ribljih vrsta. Mnogi katarakti i brzaci otežavaju plovidbu.
Iris, jedan od planetoida između Marsa i Jupitera, otkriven 1847.
iris (grč.) 1. Šarenica, dužica u oku. 2. Biljka cvjetnica (→ perunika). 3. Vrsta zaslona (blende) u optičkom instrumentu.
Iris (grč. Iris) ili Irida, u grč. mitologiji; personifikacija duge. Bila joj je zadaća prenositi ljudima poruke bogova. Spominju je Homer u Ilijadi, Vergilije u Eneidi i dr.
iritabilni kolon, kronično bolesno stanje debelog crijeva s funkcionalnim poremećajima: neredovitom i promjenjivom peristaltikom praćenom grčevima, bolovima u trbuhu, nadmom, sluzavim proljevima ili zatvorom stolice. To je najčešća gastrointestinalna bolest (pogađa 20% populacije), a prate je psihoneurotski simptomi kao… Nastavi čitati →
iritacija (lat.) 1. Draženje, podraživanje. 2. med Upalna pojava nastala djelovanjem nekog kem. ili fiz. sredstva (i. oka, sluznice).
irizacija (grč.), pojava refleksije svjetla u bojama kod minerala, javlja se na površini, plohama ili pukotinama kalavosti zbog interferencije, npr. kod labradora, kalcita, muskovita.