Gig (grč. Gýgçs), kralj Lidije (o. ←680 – o. ←652). Utemeljitelj dinastije Mermnada. Uspješno ratovao s Grcima i zauzeo neke gradove u Joniji. Isprva plaćao tribut asirskom vladaru Asurbanipalu, s kojim sklapa savez protiv Kimerijaca. Poginuo u borbi prilikom… Nastavi čitati →
gig (engl.) 1. Laka dvokolica s jednopregom. 2. Dugačak, lagan čamac. 3. Zapovjednikov čamac (na ratnome brodu).
Gig (grč. Gýgēs, lat. Gyges), lidijski pastir ili vojnik koji je postao kralj. Tri su verzije o Gigu. Prema Herodotovoj verziji, G. je bio pouzdanik kralja Kandaula, koji je, nakon rasprave o najljepšoj ženi, predložio da krišom pogleda… Nastavi čitati →
giga-, oznaka G. Prefiks koji označava tisuću milijuna puta ili 109. Npr. 109 F (farada) = 1GF; 109 J (joula) = 1GJ.
gigant (grč.), 1. Čovjek golema stasa, div, gorostas; također biljka ili životinja golemih dimenzija. 2. pren Nešto vrlo veliko (poduzeće, građevina i sl.); gigantski, divovski; silan, golem.
Gigante, Giacinto, talijanski slikar (Napulj, 11. VII. 1806 – Napulj, 29. IX. 1876). Verističkim načinom slikao akvarele krajolika i vedute gradova.
giganti (grč.), u grč. mitologiji nakazni dugokosi divovi, sinovi božice Zemlje Geje, rođeni iz kapljica krvi boga neba Urana. Nisu priznavali Zeusovu vlast, a Geja ih je nagovorila na pobunu protiv Zeusa i dala im čarobnu biljku koja ih je… Nastavi čitati →
gigantizam ili makrosomija (grč.), pretjeran rast tijela. Najčešće nastaje zbog pretjeranog lučenja hormona rasta iz tumora prednjeg režnja hipofize.
gigantografija (grč.), velikoformatni višedjelni plakat gruba rastera; postupak njegove izradbe.
gigantopitek (grč.), hipotetski gorostasni čovjekoliki majmun iz doba tercijara.
gigantopteris (grč.), izumrla gorostasna biljka iz sr. paleozoika slična današnjim papratima, sudjelovala u nastanku naslaga ugljena.
gigantosaur (grč.), rod divovskih izumrlih gmazova iz mezozoika, najvećih fosilima posvjedočenih kopnenih životinja koje su ikad živjele na Zemlji.
gigantostraka (grč.), podrazred najvećih člankonožaca (Arthropoda), najprije morskih, onda brakičnih i najposlije slatkih voda, iz razreda rakoškorpiona (Merostomata). Poznati od ordovicija, gl. razvoj u siluru i donjem devonu; izumrli potkraj paleozoika. Neki od njih bili su dugi do… Nastavi čitati →
Gigli, Beniamino, talijanski tenor (Recanati, 20. III. 1890 – Rim, 30. XI. 1957). Pjevanje učio u Rimu, debitirao 1914. u Rovigu (Enzo u La Giocondi), od 1917. pjevao u svim većim gradovima Italije, 1920.… Nastavi čitati →
Gigola, Giovanni Battista, tal. slikar (Brescia, 1769 – Milano, 7. VIII. 1841). Predstavnik klasicizma. U malim formatima slikao portrete milanske aristokracije i bogatih građana. Uspješan ilustrator knjiž. djela.
Gigoux, Jean-François, franc. slikar, grafičar i ilustrator (Besançon, 8. I. 1806 – Besançon, 12. XII. 1894). Učenik Th. Gericaulta; istaknut slikar franc. romantične škole; radi pov. kompozicije (Smrt Leonarda) i portrete. Izradio vinjete za roman… Nastavi čitati →
gigue (franc., engl. jig, njem. Gigue ili Gique, tal. giga). Instrum. plesna skladba podrijetlom iz Irske, u XVII. i XVIII. st. razvijena u Engleskoj, Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, poznata kao stavak barokne instrumentalne suite. U pravilu dvodijelna,… Nastavi čitati →
Gijón, grad i luka u Biskajskom zaljevu u sz Španjolskoj, autonomna zajednica Asturias; 261 300 st. Zauzima polukružni zaljev San Lorenzo, najstarija jezgra na primoštenu. U njegovoj suvr. luci El Musel vodeći španj. terminal za sipke terete (pretežito… Nastavi čitati →
Gijsen, Marnix (pravim imenom i prezimenom Joannes Alphonsius Albertus Goris), belgijski književnik (Antwerpen, 20. X. 1899 – Lubbeek, 29. IX. 1984). Dvadesetih godina afirmirao se kao ekspresionistički pjesnik (zbirka Kuća). Između 1941. i 1964. živio… Nastavi čitati →
