Abecedar: O

Oton III.

Oton III., njem. kralj i rim.-njem. car (Reichswald Kessel, VII. 980 – Paterno, kraj Viterba, 23. I. 1002). Sin Otona II. Za njem. sukralja proglašen u Veroni 983; okrunjen u Aachenu neposredno nakon očeve smrti. U… Nastavi čitati

Oton IV. (Oton od Braunschweiga)

Oton IV. (Oton od Braunschweiga), njem. kralj i rim.-njem. car (Braunschweig, 1175. ili 1182 – dvorac Harzburg, 19. V. 1218). Sin bavarskoga i saskoga vojvode Henrika Lava i Matilde, kćeri engl. kralja Henrika II. Odrastao na dvoru… Nastavi čitati

Oton iz Freisinga

Oton iz Freisinga, njem. kroničar i biskup (?, o. 1111 – samostan Morimond, 22. IX. 1158). Sin austr. markgrofa Leopolda III. Studirao u Parizu i Chartresu. God. 1132. ili 1133. stupio u cistercitski samostan Morimond, 1138–58. biskup… Nastavi čitati

otonska umjetnost

otonska umjetnost, umjetnost nastala za vladavine Otona, otprilike od 960. do 1024. Zapravo nastavak → karolinške umjetnosti s pojačanim biz. i zapadnofranačkim utjecajem. Označava početak romanike. Gl. središte minijaturnoga slikarstva bio je samostan Reichenau. Najzrelije arhit. ostvarenje je crkva… Nastavi čitati

otopina

otopina, sustav u kojem je otopljena tvar tako raspoređena u otapalu da je sustav homogen. Molekule i ioni otopljene tvari imaju u pravim ili molekulskim otopinama veličinu manju od 10-7 cm. Otopina može biti čvrsta (npr. slitine), tekuća… Nastavi čitati

otorinolaringologija

otorinolaringologija (grč.), grana medicine koja se bavi proučavanjem funkcije i patologije, dijagnostikom i liječenjem bolesti uha, nosa i grla, te rehabilitacijom sluha, govora, njuha i okusa. Važniji dijelovi su audiologija (proučava poremećaje sluha) i fonijatrija (proučava poremećaje glasa i govora),… Nastavi čitati

otoskleroza

otoskleroza (grč.), otospongioza, kronična bolest unutar. uha (labirinta) s pojavom nepravilnih žarišta nove, posebno građene kosti, koja dovodi do koštane sraslosti nekih dijelova labirinta (fiksacija stremena u ovalnom prozorčiću). Očituje se šumom u uhu i progresivnom nagluhošću. Češća u žena.… Nastavi čitati

otoskopija

otoskopija (grč.), izravna pretraga zvukovoda i bubnjića s pomoću posebne sprave (otoskopa).

otpis

otpis, knjigovodstveni način smanjivanja imovine, odn. njezine vrijednosti. Tim se postupkom povećavaju rashodi razdoblja, i to redoviti ako se radi o amortizaciji, ili izvanredni, ako se radi o nekim manjkovima koji nisu knjigovodstveno zabilježeni. Knjigovodstvene tehnike razlikuju direktan i indirektan otpis.

otplata

otplata, novčani iznos kojim se u unaprijed utvrđenim ratama i vremenskom razdoblju u cijelosti isplaćuje neki dug. Otplatna rata može biti u obliku jednakih ili promjenjivih anuiteta, tj. otplatnih kvota. Ukupan dug u pravilu se sastoji od glavnice (novčanog… Nastavi čitati

otpor

otpor, oznaka R, svojstvo tvari da se protivi silama koje na nju djeluju. Mehanički o. javlja se zbog trenja pri gibanju, hidrodinamički i aerodinamički zbog trenja s česticama tekućine ili plina. Električni o. je protivljenje tijela protjecanju el. struje… Nastavi čitati

otpravnik poslova

otpravnik poslova, diplomatski službenik nižeg razreda koji obavlja funkciju šefa misije te je u povlasticama i imunitetu zaštićen istim pravima. U pravilu o. p. šalje se zemlji primateljici pri uspostavi diplomatskih odnosa, ili u njoj ostaje kada se zbog… Nastavi čitati

Otranto

Otranto (ant. Hydruntum), grad i luka na J Italije, regija Puglia, provincija Lecce; 5273 st. Smjestio se na obali Otrantskih vrata. Ribarstvo. Turizam. Ruševine dvorca Alfonsa Aragonskog. Katedrala (1080; mozaik iz XII. st. i rozeta iz XV. st.). Sjedište… Nastavi čitati

Otrantska vrata

Otrantska vrata, morski prolaz u Sredozemnome moru, između Apeninskoga (Italija) i Balkanskoga poluotoka (Albanija). Povezuje Jadransko more na S s Jonskim morem na J. Dug 70 km, širok 75–140 km. Dubina između 90 i 1100 m. Kroz Otrantska vrata… Nastavi čitati

otrok

otrok 1. U srednjovj. Rusiji X–XI. st. naziv za mlada pripadnika družine kneza ili velikaša. 2. U srednjovj. Makedoniji, Bugarskoj i Srbiji naziv za roba.

otrovanje

otrovanje, intoksikacija, stanje koje nastaje zbog štetnog djelovanja različitih kem. tvari nakon slučajnog ili namjernog doticaja s organizmom. Može biti akutno i kronično (npr. azbestom, olovom /saturnizam/, živom /merkurijalizam/). Protuotrovi se nazivaju antidoti.

otrovi

otrovi, tvari koje uzrokuju poremećaje u organizmu tako da dolazi do bolesti ili njegove smrti. O. mogu biti org. ili anorg. spojevi, tekućine, pare tekućina, plinovi, teški metali. Otrovne su tvari npr. ugljični monoksid, cijanovodik, sumporni dioksid, sumporovodik, klor,… Nastavi čitati

otrovne biljke

otrovne biljke, biljke koje u pojedinim ili svim organima sadržavaju otrovne tvari (najčešće alkaloidi, glikozidi, eterična ulja). U nas su najpoznatije bunika, bijeli bun, kužnjak, mandragora, velebilje, čemerika, jedić, kozlac, kukurijek, kukuta, mrazovac, naprstak, oleander. Od otrovnih gljiva uspijevaju… Nastavi čitati

otrovne životinje

otrovne životinje, životinje koje u pojedinim organima sadržavaju otrovne tvari. Aktivno otrovne ribe, kao morski pauci, škarpine, morski golubovi i žutulje, imaju otrovne bodlje spojene s otrovnim žlijezdama. Ubod vrlo otrovnih tropskih riba iz porodice Synanceia može izazvati… Nastavi čitati

ottava rima

ottava rima (tal. osmi srok), javlja se u tal. književnosti potkraj XIII. st. U strofi od osam jedanaesteraca šest prvih rimuje se naizmjenično, a dva zadnja paralelno (ABABABCC). Os. su je rabili i umjetnički doradili Ariosto i Tasso.