akov (mađarski), stara mjerna jedinica volumena (obujma). Postoje razni akovi (ovisno o mjestu i vremenu), npr. požunski akov, bečki akov i dr. Iznose nešto više od 50 litara. Naziv i za vinsku daću u XIII. i XIV. stoljeću.
akozmizam (grčki: bez svijeta), učenje koje poriče svijetu “pravu realnost”, držeći da takva realnost pripada samo nekome apsolutnom biću (božanstvu, svebitku, prasupstanciji, apsolutnoj volji, apsolutnoj ideji i sl.). Akozmizam je prisutan u indijskoj vedističkoj filozofiji, u budizmu, kod Elejaca, Spinoze,… Nastavi čitati →
Akranes, grad na zapadu Islanda, na ulazu u fjord Hval, preko puta Reykjavika; 5200 stanovnika. Ribarska luka i lokalni centar, cementara.
akranija (grčki: a ne, kranion lubanja), malformacija glave s potpunim ili djelomičnim manjkom lubanjskog svoda, a i mozak je rudimentaran. Ljudska glava slična je žabljoj, nema čela, oči su izbuljene. Akranija je nespojiva sa životom.
akratoterme (grčki: akratos čist, thermai toplice), tople ljekovite vode (iznad 20 °C) s oskudnom mineralizacijom (ispod 1 g suhe tvari/1 L vode). Njihovo ljekovito djelovanje nije posve razjašnjeno, pripisuje se elementima u tragovima, plemenitim plinovima, teškoj vodi, fervorizaciji, osebujnoj flori.… Nastavi čitati →
akrecija (latinski) 1. Postupan prirast kopna sedimentacijom iz vodenih tokova. 2. Proces rasta dodavanjem čestica. 3. Rast kontinenta gomilanjem materijala uz rub kratona.
akreditiv (francuski: accréditif), nalog koji banka izdaje na zahtjev svojega komitenta (nalogodavca akreditiva) i njime ovlašćuje drugu banku (akreditivnu banku) da osobi naznačenoj u nalogu (korisniku akreditiva) isplati ili stavi na raspolaganje u predviđenom roku određenu svotu novca.… Nastavi čitati →
akreditivno pismo, vjerodajnica, pisana punomoć koju diplomatski predstavnik predaje poglavaru države u koju je upućen prilikom nastupnog susreta s njim.
akribija (grčki), krajnja točnost ili pomnost, posebice u znanstvenom radu; brižljivost, savjesnost, temeljitost u navođenju izvora i dokaza; u cjelini valjan dokazni postupak; u negativnom značenju nagomilavanje suvišnih podataka. Pridjev akribičan.
akridin, C13H9N, heterociklička baza, bijela kristalna tvar karakteristična mirisa. Dobiva se iz katrana kamenog ugljena. Služi kao sirovina u proizvodnji akridinskih boja i lijekova (atebrin, akriflavin).
akridinske boje (akriflavin, akrinol), boje koje se rabe kao antiseptici za kožu, sluznice, rane te za unutarnju primjenu (mokraćni i žučni antiseptici). Derivat aminoakridina – atebrin – snažno je antimalarično sredstvo, manje toksično od kinina.
akrilik, sintetsko slikarsko sredstvo u uporabi od 1940-ih; posjeduje neke osobine uljnog i akvarelnog načina slikanja; otapa se vodom, brzo se suši; moguća uporaba tankih poteza kistom i bogata impasta.
akrilna kiselina, CH2=CH COOH, bezbojna tekućina oštra mirisa sličnog octenoj kiselini. Vrelište joj je na 141 °C. Nastaje potpunom oksidacijom alil-alkohola. Od njezinih se estera i derivata polimerizacijom dobivaju prozirne plastične mase (npr. pleksiglas).
akristal, kompozitni materijal sastavljen od akrilne smole na vodenoj bazi i od mineralnih kristala; pogodan je za lijevanje ili laminiranje, lagano se oblikuje, otporan je na vlagu i na vatru, te učinkovito zamjenjuje poliester, poliuretan i epoksidne smole.
akriti (novogrčki: graničar), poljodjelci ratnici, čuvari granice u Bizantskom Carstvu, stalno nastanjeni na jednome mjestu. Za obnašanje graničarske službe dobivali su od careva u nasljedni posjed zemljišta u pograničnim krajevima (agri limitanei, fundi limitrophi). Opjevani u srednjovjekovnom spjevu Digenis akrites.
Akrizije (grčki: Akrísios), u grčkoj mitologiji, kralj u Argu. Zatvorio jedinicu Danaju u podzemnu odaju jer je od delfijskog proročišta doznao da će ga ubiti unuk. Zeus dopre do nje u obliku zlatne kiše i ona mu rodi… Nastavi čitati →
akroamatska metoda, naziv za nastavu koja se obavlja u obliku predavanja bez ispitivanja i učenja iz knjiga. Ime je dobila po nazivu Aristotelovih spisa nastalih iz njegovih školskih predavanja. Omiljena kod pitagorovaca, dominirala je u srednjem vijeku. Sadrži nekoliko… Nastavi čitati →
akrobatika (grčki: akrobateo idem navrh prsta), prvobitno označava vještinu hodanja po razapetom užetu ili drugu ekvilibrističku djelatnost; općenito, vještina izvođenja napornih, neobičnih, preciznih i složenih, smjelih radnji i pokreta samostalno ili uz pomoć neke sprave; športska grana koja se izdvojila iz športske gimnastike.
akrobatsko letenje, izvođenje akrobatskih likova različitih stupnjeva težine, izvodi se motornim avionima, jedrilicama i zmajevima.
akrobatsko skijanje, disciplina u kojoj natjecanja obuhvaćaju izvođenje figura (balet), skokove i slobodnu vožnju po grbama. Kod figura skijaš uz glazbu izvodi plesne i akrobatske pokrete. U disciplini skokova izvode se akrobatski likovi u zraku, a u vožnji po… Nastavi čitati →
