epentetsko l, naziv za l naizgled umetnuto u onim riječima u kojima se u prošlosti jotira p, b, m, v: snoplje (po tvorbi snop-je), dublji (: dub-ji), grmlje (: grm-je), obnovljen (:… Nastavi čitati →
epenteza, umetanje jednoga ili više glasova unutar riječi, gdje taj umetak nema vidljiva objašnjenja. Npr., u glagolu žderati takva je epenteza d, a zapravo je ono došlo po analogiji iz oblika ždrati, ždrijeti, gdje je također… Nastavi čitati →
Épernay, grad 25 km j od Reimsa, dep. Marne, regija Champagne-Ardenne, si Francuska, uz r. Marnu; 27 800 st. Uz Reims, gl. središte vinogradarskog područja Champagne. Izgrađen na krednim stijenama u kojima su prokopani o. 50 km dugi… Nastavi čitati →
EPH-gestoza (akr. od edem, proteinurija, hipertenzija; lat. gesto nositi), preeklampsija, teška bolest kasne trudnoće koju čini trijas simptoma: edem (opće oticanje trudnice, napose ruku i nogu), proteinurija (povećana količina bjelančevina u mokraći) i hipertenzija (povišen krvni tlak). Može dovesti… Nastavi čitati →
Ephemerides Zagrabienses, prve novine u Hrvatskoj na lat. jeziku; izlazile 1771. u Zagrebu, subotom na 4 stranice. Izdavač i nakladnik A. Jandera objavio 50 brojeva; nijedan se nije sačuvao.
epicentar (grč.), mjesto na površini Zemlje okomito iznad žarišta (hipocentar) potresa u kojem se on najjače osjeća.
epicikl (grč.), kružnica po kojoj se u geocentričnom sustavu giba planet, a središte te kružnice istodobno se giba po obodu veće kružnice (deferent) kojoj je Zemlja središte. Pojam epicikla uveo je u astronomiju Hiparh, a rabio ga je i Ptolemej.
epicikloida (grč.), ravninska krivulja koju opisuje neka točka na kružnici kada se kružnica kotrlja po nekoj drugoj (fiksnoj) kružnici s njezine vanj. strane.
Epidaur (grč. Epídauros), drevni grč. grad na si Peloponezu, čuven po svetištu boga Asklepija. Sačuvano kazalište (za više od 30 000 gledatelja).
epidemija (grč. epi na, demos narod), pošast, nagla pojava neke zarazne bolesti među većim brojem stanovnika nekog područja (npr. gripa, kolera, trbušni tifus). Takva pojava u životinja naziva se epizootija.
epiderma (grčki: epi na, derma koža; latinski: epidermis) 1. med Pokožica, pousmina ili vanjski sloj kože, oroženi mnogoslojni pločasti epitel kože. Najdeblji je na dlanovima i stopalima. Sastoji se od 6 slojeva. 2. U zoologiji vanjski, površinski sloj… Nastavi čitati →
epidermofitija (grč. epi na, derma koža, fyomai rasti), dermatomikoza izazvana uzročnikom Epidermophyton floccosum. Obično smještena na unutar. strani bedara, pazuha, lakatnom pregibu, kod pretilih i u trbušnim naborima, a iskazuje se pojedinačnim ili brojnim živocrvenim, okruglim ili ovalnim, oštro… Nastavi čitati →
epidermoliza (grč.), odizanje vanj. sloja kože, pousmine (epidermis) od vezivnog sloja, usmine, često s formiranjem mjehura. Nađe se tijekom nekih kožnih bolesti i traume (opekline, žuljevi). Epidermolysis bullosa hereditaria rijetka je nasljedna bolest, kod koje se i na najslabije nadražaje… Nastavi čitati →
epididimis (grč.), pasjemenik, nadmuce, duguljast organ smješten uz gornji i stražnji rub sjemenika (testisa), tvore ga vrlo vijugavi izvodni kanalići sjemenika, koji se dalje spajaju u sjemenovod. U e. spermiji sazrijevaju.
epididimitis (grč.), upala pasjemenika. Najčešće nastaje širenjem upale iz uretre (gonoreja), mokraćnog mjehura ili prostate, osobito nakon kateterizacije, sondiranja i sl. Očituje se kao otečen i bolan pasjemenik. Važno je mošnje držati na povišenu položaju, primjenjuju se antibiotici, po potrebi i kirurški zahvat.
epidiorit, metamorfna stijena nastala dinamskom metamorfozom dijabaza kojemu je struktura i mineralni sastav ostao dijelom sačuvan i prepoznatljiv.
epidot, mineral, Ca2(Al,Fe3+)3(SiO4)3(OH); kristalizira u monoklinskom sustavu, tvori seriju čvrstih otopina s klinozoisitom. Karakteristične žutozelene boje, iako od primjesa može biti crn, crven. Zeleni, željezom bogati epidoti nazivaju se… Nastavi čitati →
epidozit, metamorfna stijena koja se odlikuje škriljavom teksturom, a od minerala u e. dolaze epidot i kremen (kvarc) uz podređene granat, amfibol i feldspat.
