epiduralna anestezija (grč.), ubrizgavanje lokalnog anestetika u prostor oko tvrde ovojnice (dure) kralježnične moždine. Izvodi se kod operativnih zahvata i bolnih stanja u donjem dijelu tijela te za bezbolni porođaj.
epifanija (grč.) 1. U ant. Grčkoj, označivanje očitovanja prisutnosti nekoga božanstva. U antici se spominju epifanije mnogih bogova. Kao sinonim upotrebljava se i riječ parusia (prisutnost). Mnogi ant. vladari imali su teoforički atribut Epifanes. 2. Kršć. blagdan Bogojavljenje ili Teofanija.… Nastavi čitati →
epifenomen (grč. epifainomenon uzgredna pojava), popratna pojava neke pojave ili procesa, nebitna za njih. U medicini, popratna pojava kod neke bolesti. U filozofiji, po H. Maudsleyu, Sh. H. Hodgsonu i drugima, epifenomenalna svijest: svijest koja je posljedica rada mozga i živčanog sustava.
epifiza (grč. priraslina) 1. Okrajina dugih kosti, smještena na jednom ili na objema krajevima dijafize. U vrijeme rasta odijeljena je od dijafize epifiznom hrskavicom, koja poslije okošta, no u patološkim uvjetima (ozljeda, upala) može se opet razdvojiti (epifizeoliza). 2.… Nastavi čitati →
epifora (grč.), u retorici i pjesništvu, ponavljanje jedne ili više istih riječi na kraju rečenica ili stihova.
epigastrij (grč. epi na, gaster trbuh, želudac), “žličica”, podrebarje, predio središnjeg dijela trbuha između rebrenih lukova. Bolovi u e. karakteristični su za neke bolesti organa trbušne (želučani katar, vrijed želuca i dvanaesnika) ili prsne šupljine (stenokardija, srčani infarkt).
epiglotis (grč.), grkljanski poklopac, elastična hrskavična pomična pločica koja zatvara ulaz u grkljan, čime sprječava da za vrijeme gutanja hrana uđe u dišne putove.
Epigon (grčki Ἐπίγονος, Epígones). 1. grčki kipar i ljevač u bronci koji je u III. st. pr. Kr. djelovao u Pergamu. Plinije Stariji spominje njegove brončane kipove: trubača (portretna plastika), dječaka s mrtvom… Nastavi čitati →
epigoni (grč. epigoni poslije rođeni, potomci) 1. U grč. mitologiji, sinovi junaka koji su poginuli u bitki “sedmorice protiv Tebe”. E. su poslije osvojili i opljačkali Tebu. 2. E. su bili i sinovi dijadoha. U vojsci Aleksandra Velikoga, odredi iz… Nastavi čitati →
epigraf (grč.) 1. Fraza, citat koji se bilježi na početku nekog djela ili pojedinog poglavlja u kojoj je bit, ideja (moto). 2. Natpis urezan u neki čvrsti materijal (kamen, metalnu ploču i sl.).
epigrafika (grč.), pomoćna disciplina arheologije i povijest umjetnosti, istražuje sačuvane natpise iz prošlosti koji su ispisani ili uklesani u trajnim materijalima (kamen, glina, kovina, te dragom i poludragom kamenju na gemama, pečatima i sl.).
epigram (grč.), u ant. Grčkoj prvotno označava natpis na spomenicima ili žrtvenim darovima, obično u elegijskim distisima, da bi se od ←VI. st. razvio u kratku, ugl. duhovitu i satiričnu pjesmu sažeta izraza i često neočekivana zaključka. Začetnikom ove pjesničke… Nastavi čitati →
Epiharm, grč. komediograf (Megara Hyblaia na Siciliji, o. ←550 – Sirakuza, o. ←460). Vodeći predstavnik grč. sicilske komedije. Pisao kratke komedije u kojima za protagoniste ugl. uzima mitol. likove, ali i ljude iz svakodnevnog života. Sačuvani su pojedini naslovi… Nastavi čitati →
epika ili epsko pjesništvo, zbirni naziv za epsku ili pripovjednu književnost tj. za jedan, uz liriku i dramatiku, od triju knjiž. rodova. Po postanku razlikujemo usmenu i pisanu epiku. E. se također dijeli na epiku u prozi, koja obuhvaća… Nastavi čitati →
epikondil (grč.), koštano izbočenje na unutar. i vanj. strani donjega kraja nadlaktične (humerusa) i bedrene kosti (femura), služi za hvatanje mišića. Epikondilitis je bolna afekcija mišićnih hvatišta na e. nadlaktične kosti, češće na radijalnoj, vanj. strani (teniski lakat),… Nastavi čitati →
Epikrat iz Ambrakije, grč. komediograf (sredina ←IV. st.). Sačuvani su samo neki naslovi i fragmenti od njegovih sedam komedija, od kojih u jednoj ismijava polaznike Platonove akademije.
Epiktet iz Hijerapola (grč. Epiktetos), stoički filozof (Hijerapol, o. 50 – Nikopol, o. 138). Bio je oslobođeni rob. Slušao je Muzonija Rufa u Rimu, odakle ga je 90. god. Domicijan prognao zajedno s ostalim filozofima. Naučavao je u Nikopolu… Nastavi čitati →
Epikur iz Sam(os)a (grč. Epikouros), grč. filozof (Sam/os/, ←341 – Atena, ←270). Demokritov sljedbenik; u Ateni osnovao školu. Ciljem filozofije smatra čovjekovu sreću koja se postiže poznavanjem prir. zakona, čime se čovjek oslobađa straha od bogova. Smatra da bogovi… Nastavi čitati →
epikurejska ili epikurska poezija, pjesništvo koje pjeva o tjelesnim užicima i nasladi, sretnu i hedonističnu životu punom životne radosti i lišen boli. Naziv je dobila po pogrešno shvaćenim temeljnim obilježjima Epikurove filozofije.
