epilacija (lat. e iz, pilus dlaka, vlas), depilacija, odstranjenje dlake iz korijena. Obavlja se čupanjem, elektrokoagulacijom, kem. destrukcijom, rendgenskim zračenjem.
epilepsija (grč.), padavica, “sveta bolest”, skupštinska bolest (morbus comitalis), kompleks simptoma kojima su osnova prolazni poremećaji moždane funkcije, što se ponavljaju u obliku napadaja. Uzroci: nepoznati (idiopatska e.) ili pak upale, tumori, ozljeda mozga, otrovanja, metabolički poremećaji (simptomatska e.)… Nastavi čitati →
epilij (grč.), kratak ep od stotinjak stihova u daktilskim heksametrima, koji je popularnost stekao os. u doba helenizma. Ugl. je erotičnog sadržaja i s mnoštvom mitol. motiva. Razvio ga je Kalimah, a značajnija ostvarenja pisali su Teokrit i Muzej, koji… Nastavi čitati →
epilog (grč. pogovor, komentar) 1. Općenito, završetak ili posljedica nekog događaja ili radnje. 2. Pogovor, komentar, završna riječ ili objašnjenje, dodatak, zaključak knjiž. ili glazb. djela ili neke njegove cjeline. Među ostalim, može se pojaviti kao izvještaj o likovima nakon… Nastavi čitati →
epimeleti (grč.), drž. službenici u ant. Ateni. Nadzirali su brodogradilišta, česme i gimnazije. Upravljali su imovinom hramova i pripremali Eleuzinske misterije. Kod Rimljana sličnu su službu obavljali kuratori (curatores).
Epimenid (grč. Epimenídes), kretski mudrac, pjesnik i svećenik vrač. Živio u ←VII. i ←VI. st. Prema legendi očistio Atenjane žrtvom od počinjenog zločina (jer su kraj žrtvenika pogubili pristaše atenskoga aristokrata Kilona) i oslobodio ih kuge. Pripisuje mu se… Nastavi čitati →
epimerija, oblik izomerije, pojava međusobnog razlikovanja org. kem. spojeva samo po prostornom razmještaju atoma ili radikala vezanih za atom ugljika. Epimeri su npr. d-glukoza i d-manoza.
Epimetej (grč. Epimētheús), sin titana Japeta i njegove žene Temide, ili oceanide Klimene; brat titana Prometeja. Kada je Prometej donio ljudima vatru i naučio ih raznim vještinama, oni su postali moćni i samosvjesni pa su prestali štovati bogove. Zato… Nastavi čitati →
Épinal, gl. grad dep. Vosges, regija Lorraine, i Francuska, na r. Mosellei, 60 km ji od Nancyja; 35 400 st. Proizvodnja pamučne robe, gume, sintetičkih vlakana. Cest. i želj. križište. Riječno pristanište. Uzletište. U okolici kamenolomi mramora. Stara… Nastavi čitati →
Épinay-sur-Seine, s predgrađe Pariza, u dep. Seine-Saint-Denis, na r. Seini; 45 600 st. Kem. ind. Film. studiji. Razvio se na mjestu galsko-rim. Spinogeluma.
epinikij (grč.), pjesma u slavu pobjednika; u ant. Grčkoj izvodila se u čast pobjednika na olimpijskim, pitijskim i drugim igrama. Poznate su Pindarove 4 knjiga epinikija.
Epir (grč. Épeiros, Ípiros), regija u sz Grčkoj, uz granicu s Albanijom, između Jonskoga mora na Z i Pindskoga gorja na I; 9203 km2, 339 200 st. Gl. grad Janina (Ioánnina). Sastoji se od okruga… Nastavi čitati →
epirogenetski pokreti, naknadni postkonsolidacijski radijalni pokreti kontinentalnih masa (kratona) bez bitnijih strukturnih promjena. Odgovorni za dizanje ili spuštanje morskih obala.
episkop, uređaj za projiciranje neprozirnih slika. Ako se episkop koristi za projekciju prozirnih predmeta (dijapozitiva), onda se naziva epidijaskop.
episkop (grč.), u Pravosl. crkvi, vrhovni poglavar episkopije (biskupije, dijeceze), biskup.
episkopat (lat.) 1. Dostojanstvo i vlast episkopa. 2. Zbor episkopa jedne metropolije ili cijele Crkve.
epispadija (grč. epi na, spadon rascjep), gornji rascjep spolnog uda, prirođena mana kod koje se mokraćna cijev u muškarca završava na hrptu spolnog uda umjesto na vršku glavića. U težim slučajevima može se raditi o rascjepu čitave gornje stijenke mokraćne… Nastavi čitati →
epistaksa (grč. epi na, stazo curiti), krvarenje iz nosa. Uzroci su lokalni (upala, ozljeda) i opći (kardiovaskularne i krvne bolesti). Kod jače e. mora se pribjeći tamponadi nosne šupljine.
epistemologija (grč.), spoznajna teorija; filoz. disciplina koja proučava principe i metode spoznaje; koristi se u istom značenju kao gnoseologija, noetika, spoznajna teorija.
epistola (grč. pismo). 1. Pismo, pismena poruka ili poslanica. Termin epistolarna književnost odnosi se na knjiž. djela koja se temelje na upotrebi epistolarne forme. U svj. književnosti epistolu nalazimo još kod Cicerona i Horacija, a važnija knjiž. djela koristeći se… Nastavi čitati →