Abecedar: E

Epistolae virorum obscurorum

Epistolae virorum obscurorum (Pisma mračnjaka, 2. sv., 1515–17), najznačajnija satira njemačkog humanizma u kojoj humanisti putem fiktivnih pisama skolastičara, članova kelnskoga kruga, izvrću ruglu skolastičarsko natražnjaštvo i lažnu pobožnost.

epistolar→ evanđelistar

epistolarevanđelistar

epistolografija

epistolografija (grč.), vještina sastavljanja pisama ili poslanica.

epitaf

epitaf (grč.), natpis na nadgrobnom spomeniku. Još u antici javlja se običaj pisanja e. na nečijem nadgrobnom spomeniku. Obično natpis upućuje na prolaznost života i karakter ljudske sudbine, a katkad se odnosi na vrline pokojnika ili na neku njegovu istaknutu… Nastavi čitati

epitalamij

epitalamij (grč.), svadbena pjesma. U ant. doba epitalamije su pjevali djevojke i mladići pred kućom mladenaca. Obično se slavila mladoženjina snaga i mladenkina ljepota. Poznati su Sapfini i Katulovi epitalamiji.

epitel

epitel (grč.), tanko tkivo koje pokriva vanjske površine i oblaže unutar. tjelesne šupljine.

epiteliom

epiteliom (grč.), skupni naziv za bilo koji tumor što nastaje bujanjem epitelnih stanica. Ovdje se nalaze i benigni (adenom, cistadenom) i maligni tumori (karcinom, korioepiteliom, disgerminom).

epitet

epitet (grč.), naziv za onu riječ (atribut) koja još dodatno određuje imenicu pa s njom čini nov pojam. U nas naziv za atribut (atributni pridjev) koji se dodaje imenici radi ukrasa (epitheton ornans) i slično, najčešće za one sklopove koji… Nastavi čitati

epiteza

epiteza (grč.) 1. lingv Dodavanje glasova ili slogova na kraju riječi, obično u nekim dijalektalnim govorima (dakle-m, ljudima-n i sl.). 2. knjiž Pridavanje epiteta. 3. med Proteza koja se stavlja na defektan dio (lica, nosa, očne šupljine, uške) iz kozmetskih razloga.

epitoma

epitoma (grč.), kratak izvod iz većeg djela, pregled sadržaja; također sveukupnan pregled nekog područja znanja; sačuvan niz e. iz ant. i srednjovj. književnosti, iz kojih saznajemo o sadržaju, danas izgubljenih, djela.

epitrahilj

epitrahilj (grč. epi na, trahelos vrat), u Ist. crkvi, dio liturgijske odjeće koju nose episkopi i svećenici. U Zap. crkvi odgovara stoli.

epiziotomija

epiziotomija (grč. episeion stidni predio, tome rezanje), urezivanje međice kod porođaja radi proširenja izlaznog dijela porođajnoga kanala. Time se sprječava oštećenje međice i mišićnog dna zdjelice, a osim toga skraćuje se vrijeme porođaja.

epizoda

epizoda (grč.) 1. Sporedan, uzgredan, manji događaj; upadica, umetnuti događaj. 2. knjiž Samostalan događaj ili dio radnje koji predstavlja više ili manje zaokruženu narativnu cjelinu, bez dublje povezanosti s gl. tijekom radnje. 3. kaz U starogrč. tragediji, dijaloški dio između… Nastavi čitati

epizona

epizona 1. Zona metamorfizma vezana za vanj. dijelove Zemljine kore; uz e. su tipične umjerene temperature, nizak hidrostatski tlak i izražen usmjereni tlak (stres). Pri takvim uvjetima nastajat će ugl. kataklastične stijene i niskometamorfne škriljave stijene. 2. Metamorfni okoliš karakteriziran… Nastavi čitati

epizootija

epizootija (grč.) → epidemija

epoda

epoda (grč.) 1. Ant. pjesnički oblik u kojem se dulji stih izmjenjuje s kraćim, a najčešće su to jampski trimetar i jampski dimetar. 2. U grč. korskoj lirici, pripjev koji se pojavljuje iza metrički jednako građene strofe i antistrofe.

epoha

epoha (grč.) 1. Doba; veće razdoblje u povijesti, znanosti, umjetnosti i sl. obilježeno nekim događajem, razvojem, otkrićem. 2. geol Veliko razdoblje u razvoju Zemlje, duže od doba, a kraće od perioda. 3. astron Trenutak u kojemu zvijezda zauzima neki položaj,… Nastavi čitati

epohe

epohe (grč. sustezanje), u grč. skeptičkoj filozofiji, suzdržavanje od sudova o bilo čemu, što se opravdavalo time da se u svakomu mišljenju mogu naći razlozi za i protiv.

epoksidne smole

epoksidne smole, polimeri velike tvrdoće i otporni na visoke temperature. Proizvode se kondenzacijom epiklorhidrina i difenilol-propana. Miješaju se s plast. masama i upotrebljavaju kao ljepila, lakovi, za izradu kalupa, u elektrotehnici i dr.

epoleta

epoleta (franc.), najprije štitnik ramena od udaraca mačem ili sabljom, poslije naramenica za vojničke oznake. Nekoć obvezatna u većini eur. vojski. Nakon I. svj. rata koristi se ugl. kao oznaka na paradnim odorama.