hematit (lat.), željezni oksid, Fe2O3, najvažnija željezna ruda; crveni mineral, vrlo raširen u prirodi.
hematogen (grč. haima krv, genesis postanak), krvotvoran. Onaj koji stvara krv, koji je proizveden ili dolazi iz krvi.
hematokela (grč. haima krv, kele oteklina), nakupljanje sukrvave tekućine unutar ovojnica testisa. Nastaje najčešće kao posljedica ozljede ili rjeđe tumora testisa. Liječenje ovisi o osnovnoj bolesti koja je dovela do h.
hematokrit (grč. haima krv, krinein izdvajati) 1. Postotak stanica u ukupnoj krvi (40–52% u muškaraca i 37–47% u žena). Povišenje h. naziva se hemokoncentracija, a smanjenje h. hemodilucija. 2. Kalibrirana cjevčica u kojoj se centrifugiranjem odvaja stanični dio krvi od nestaničnoga.
hematologija (grč.), grana medicine koja proučava krvotvorni sustav (krvotvorne organe – koštanu srž, timus, slezenu i limfne čvorove, te krvne stanice) kao i njegove bolesti i poremećaje.
hematom (grč. haima krv, oma oteklina), zatvorena masa obično zgrušane krvi izvan krvnih žila unutar tkiva, organa ili anatomskog prostora, najčešće zbog ozljede krvnih žila. Potkožni h. je modrica.
hematomijelija (grč. haima krv, mielos moždina), krvarenje u kralježničnu moždinu, najčešće kao posljedica ozljede, kod poremećaja zgrušavanja krvi ili kao komplikacija u porođaju. Može dovesti do paraplegije, a kod krvarenja u vratnu moždinu i do smrti.
hematotoraks (grč.), krvarenje u prsnom košu; najčešći uzrok su ozljede arterija kod prijeloma rebara; liječi se punktiranjem ili drenažom.
hematurija (grč. haima krv, uron mokraća), prisutnost krvi u mokraći. Najvažniji poremećaji koji mogu dovesti do pojave h. jesu poremećaji u zgrušavanju krvi, bolesti bubrega te bolesti odvodnih putova mokraćnog trakta.
Hemel Hempstead, grad u grofoviji Hertfordshire, ji Engleska, na sjeverozap. periferiji Londona; 79 235 st. Jedan od 8 novih planiranih gradova oko Londona; osnovan 1947. na mjestu starog trgovišta. Industrija; proizvodnja elektron. i fotografske opreme, papira i pirotehnike.
hemeralopija (grč. hemera dan, alaos slijep, ops oko), noćna sljepoća, tzv. kokošje sljepilo, nemogućnost viđenja u sumraku. Javlja se kod nekih bolesti mrežnice ili zbog nedostatka vitamina A.
Hemessen, Jan Sanders van, flam. slikar (Hemixem, o. 1500 – Haarlem, poslije 1575). Razvio se pod utjecajem hol. i tal. slikarstva. Izrađivao bibl. teme s prikazima iznimno realnih likova u naravnoj veličini (Tobija vraća ocu vid) i slike maloga… Nastavi čitati →
hemianopsija (grč. hemi upola, opsis gledanje), ispad polovice vidnog polja na oba oka. Može biti raznostrana ili istostrana, gornja ili donja, ovisno o leziji u vidnome živcu i vidnome putu do kore velikog mozga.
hemiceluloze, prir. polisaharidi manje atom. mase od celuloze. Lakše probavljivi od celuloze i topljivi u vodi. Gl. sastojak drveta.
hemimorfija (grč.), pojava da su kristali građeni polarno tako da su neka svojstva kristala na polovima sasvim različita. Npr. grijanjem mogu hemimorfni kristali postati na jednom kraju pozitivno električki nabijeni a na drugom negativno.
hemimorfit ili kalamin, Zn4Si2O7(OH)2×H2O, mineral, kristalizira u rompskom sustavu, bogat kristalnim formama iako je najčešće u vidu jedrih agregata. Važna ruda cinka. Postanak h. vezan je uz metasomatizam.
hemin (od grčkoga: haima krv), sastavnica hemoglobina i prostetička skupina enzima (katalaza, peroksidaza, citokromi). Klorid hema; modrikasti kristali. Izolacija hemina služi za identifikaciju krvnih mrlja.
Hemingway, Ernest, američki književnik (Oak Park, Illinois, 21. VII. 1899 – Ketchum, Idaho, 2. VII. 1961). Vrlo rano odlazi od kuće i radi različite poslove. Dobrovoljac u I. svjetskom ratu, gdje je i ranjen, o… Nastavi čitati →
hemiola, hemiolia (grč.) 1. Prema Pitagori, u starijoj glazb. teoriji naziv za čistu kvintu (omjer 3:2). 2. U → menzuralnoj notaciji XV. I XVI. st. promjena mjere označivana koloriranjem dijelova napjeva kao upozorenje da se nota brevis, ako je u… Nastavi čitati →
