hemiplegija (grč. hemi upola, plege kap), potpuna ili gotovo potpuna oduzetost ili kljenut jedne polovice tijela s odgovarajućim udovima. Nastaje najčešće kao posljedica cerebrovaskularnog inzulta (moždane kapi), tumora ili hematoma unutar lubanje, upalnih procesa ili multiple skleroze.
hemisfera (grč.), polutka, polukugla. Ravninom polutnika (ekvatora) Zemlja se dijeli na sjev. i juž. hemisferu, a ravninom podnevnika (početnog meridijana) na ist. i zap. h. Na sjev. h. more pokriva 155 mil. km2 ili 61% ukupne površine, a kopno… Nastavi čitati →
Hemmer, Jarl, fin. i šved. književnik (Vasa, 18. IX. 1893 – Porvoo, 6. XII. 1944). Idejno blizak tzv. oksfordskoj grupi. Njegova djela izražavaju osjećaje patnje, ništavila i tjeskobe. Završio život samoubojstvom. Važ. djela: pjesma Glasovi… Nastavi čitati →
Hemmings, David, britanski filmski, kazališni i televizijski glumac te filmski redatelj (Guildford, Surrey, 18. XI. 1941 – Bukurešt, 3. XII. 2003). U djetinjstvu se istaknuo kao nadaren pjevač. Proslavio se glavnom ulogom otuđenoga modnog fotografa… Nastavi čitati →
Hemnicer, Ivan Ivanovič, rus. književnik (Jenotajevska tvrđava, gubernija Astrahan, 16. I. 1745 – Burnav, kraj Smirne, 30. III. 1784). Pisac popularnih basni u kojima je šibao suvremenike i njihovo moralno siromaštvo. Prethodnik Krilova.
hemoblastoze (grč. haima krv, blastos klica), stariji naziv za bolesti u kojima se događa zloćudan rast i bujanje stanica krvotvornih organa (npr. limfomi, leukemije). Podjele h. zasnivaju se na vrstama stanica koje prevladavaju u histološkoj slici.
hemodijaliza (grč. haima krv, dia kroz, liein osloboditi) ili dijaliza, postupak kojim se pomaže ili nadomještava funkcija bubrega u konstantnom održavanju sastava i volumena tjelesnih tekućina. Izvodi se primjenom polupropusnih membrana u izvantjelesnim aparatima ili se za h. mogu… Nastavi čitati →
hemofilija (grč. haima krv, filia sklonost), bolest praćena sklonošću prema krvarenju. Nastaje zbog nedostatka faktora zgrušavanja F VIII:C (hemofilija A) ili F IX (hemofilija B). H. je nasljedna bolest i prenosi se na muške potomke preko žena koje imaju mutirani gen na X-kromosomu.
hemoglobin (od grčkoga: haima krv; od latinskoga: globus kugla), globularna bjelančevina koja se nalazi u crvenim krvnim stanicama – eritrocitima. Kemijskim vezivanjem na hemoglobin kisik se prenosi tkivima.
hemoglobinopatije (grč. haima krv; lat. globus kugla; grč. pathos bolest), skupina nasljednih bolesti uzrokovanih promijenjenom građom molekule hemoglobina (“kvalitetne” h., npr. srpasta anemija) ili izmijenjenom brzinom sinteze polipeptidnih lanaca globina (“kvantitetne” h., npr. talasemija).
hemoglobinurija (grč. haima krv; lat. globus kugla, urina mokraća), izlučivanje hemoglobina mokraćom. Najčešće nastaje kad je oslobađanje hemoglobina iz eritrocita veće od sposobnosti vezanja na bjelančevine plazme te se “višak” hemoglobina izlučuje mokraćom, koja je tada tamne boje.
hemogram (grč. haima krv, gramma slovo), “krvna slika”, broj krvnih stanica i količina hemoglobina u jednoj litri krvi uz opis izgleda stanica u krvnome razmazu. H. se sastoji od tzv. crvene i bijele krvne slike. Pretraga se izvodi automatskim brojačima… Nastavi čitati →
hemokromatoza (grč. haima krv, hroma boja), bolest odlaganja željeza u obliku hemosiderina u stanice parenhimnih organa, što uzrokuje poremećaje i oštećenja funkcije jetre, gušterače, srca i hipofize te pojačanu pigmentaciju kože. Stečena h. nastaje zbog opetovanih transfuzija krvi ili u… Nastavi čitati →
hemokultura (grč. haima krv; lat. cultura obrađivanje, uzgajanje), mikrobiološki postupak uzgoja bakterija iz krvi te njihovo ispitivanje radi izolacije i identifikacije s pomoću posebnih hranjivih podloga.
hemolimfa (grč), tjelesna tekućina skupine beskralježnjaka, člankonožaca, mekušaca, s otvorenim krvožilnim sustavom; sadrži i dišne pigmente.
hemoliza (grč. haima krv, lisis rastapanje), razgradnja ovojnice eritrocita koje rezultira izlaskom hemoglobina. H. može biti izazvana bakterijskim otrovima (hemolizinima), životinjskim (posebno zmijskim) otrovima, protutijelima, hipotoničnom otopinom ili raznim defektima u ovojnici eritrocita.
Hemon (grč. Haímôn), u grč. mitologiji, sin tebanskoga kralja Kreonta i Euridike. U Sofoklovoj Antigoni, Antigonin zaručnik koji je uzaludno pokušava spasiti kada je Kreont živu zakopa u grob. Ubija se nad njezinim grobom.
hemopoeza ili hematopoeza (grč. haima krv, poiein stvarati), stvaranje i razvoj krvnih stanica. U embrijskom razvoju h. se događa u jetri, slezeni i, poslije, u koštanoj moždini. Za h. su potrebni vitamini, željezo, enzimi i bjelančevine. H. izvan koštane moždine… Nastavi čitati →
hemoproteini (od grčkoga: haima krv; protos prvi, preko njemačkoga Protein), bjelančevine koje se vežu s molekulama što sadrže željezo kao prostetička skupina (hem); to su citokromi, neki enzimi, mioglobin i hemoglobin.
hemoptiza ili hemoptoa (grč. haima krv, ptiein pljuvati), primjese krvi u ispljuvku ili iskašljavanje većih količina krvi iz dušnika, dušnica ili pluća. Najčešći uzroci: upale i tumori dišnog trakta, tuberkuloza, plućna embolija te srčane pogreške s plućnom hipertenzijom.