Tindal, Matthew, engl. filozof religije (Bere Ferrers, kraj Plymoutha, između 1653. i 1657 – Oxford, 16. VIII. 1733). Isprva katolik, svojim gl. djelom Kršćanstvo staro kao stvaranje (1730) postaje gl. predstavnikom engl. deizma. Isus je ponajprije ustao protiv iskvarenosti društva.
Tindarej (grč.), po grč. mitu, spartanski kralj, muž Ledin, otac Kastorov i Polideukov te Klitemnestrin i Helenin. Svi su Helenini prosci morali T. obećati da će onoga koga Helena izabere za muža uvijek braniti. Kad se udala za Menelaja te… Nastavi čitati →
Tindemans, Leo, belg. političar (Zwijndrecht, 16. IV. 1922). Diplomirao ekonomiju, doktorirao polit. i društv. znanosti. Prof. emeritus Kat. sveučilišta u Louvainu. Član flam. Demokršć. stranke, parlamentarni zastupnik 1961–89. Gl. tajnik i predsj. Eur. saveza demokršćana, ministar više resora od… Nastavi čitati →
Tinel, Edgar (Pierre Joseph), belgijski skladatelj i pijanist (Sint-Niklaas/Saint-Nicolas, 27. III. 1854 – Bruxelles, 28. X. 1912). Studirao na Konzervatoriju u Bruxellesu, nastupao kao koncertni pijanist, nadzornik glazbenih škola flamanskoga područja, od 1896. profesor kontrapunkta na Konzervatoriju u Bruxellesu.… Nastavi čitati →
Ting, Samuel Chao Chung, američki fizičar (Ann Arbor, 27. I. 1936). Studirao na Sveučilištu Michigan. Radio na CERN-u, Sveučilištu Columbia i MIT-u, gdje je profesor od 1969. Za pionirski rad na otkrivanju teških elementarnih čestica nove vrste podijelio Nobelovu… Nastavi čitati →
Tinguely, Jean, švicarski slikar i kipar (Fribourg, 22. V. 1925 – Bern, 31. VIII. 1991). Školovao se u Baselu; od 1952. živio u Parizu. Istaknuti predstavnik → novoga realizma i kinetičke umjetnosti. Stvarao pod utjecajima M. Duchampa, dadaizma… Nastavi čitati →
Tinian, otok u Marijanskom otočju; 3540 st., 101 km2. Pripada Amer. Sjev. Marijanskim otocima. Vulkanskog podrijetla. Ugl. nizinski; najviši vrh 166 m. Poljoprivreda; uzgoj povrća, stočarstvo. S otoka su u kolovozu poletjeli zrakoplovi s atomskim bombama prema Hiroshimi i Nagasakiju.
Tiniti, prve egip. vladarske dinastije u Gornjem Egiptu.
tinitus (lat.), zvučne pojave u obliku zvonjenja ili šumova u ušima bez vanj. podražaja. Javlja se najčešće nakon izloženosti jakoj i nagloj buci, kao nuspojava kod uzimanja nekih lijekova, ali može biti i znak bolesti ili oštećenja sr. i unutar. uha ili slušnoga živca.
tinkal, mineral, vrsta natrijeva borata. Stariji naziv za mineral boraks, a danas se koristi za nepročišćeni natrijev borat ili rudu boraksa. Dobiva se sušenjem (dehidracijom) boraksa. Upotrebljava se u proizvodnji stakla i keramike.
tinktura, močevina, pripravak od biljnih ili drugih tvari dobiven ekstrakcijom s pomoću alkohola. Otopina jedne ili više aktivnih tvari u alkoholu (npr. t. od valerijane), tekućina dobivena preradom biljaka, maceracijom ili perkolacijom, kao lijek ili kao kozmetičko sredstvo.
Tino di Camiano, tal. kipar i graditelj (Siena, o. 1285 – Napulj, 1337). Učenik. G. Pisana. Gl. graditelj prvostolnice u Pisi (1315–20). U duhu rane tal. gotike izveo brojne nadgrobne spomenke u Pisi, Sieni i Napulju.
Tinódi, Sebestyén, mađarski pjesnik, pjevač i lutnjist (Tinod, danas Tinăud, Rumunjska, oko 1510 – Sárvár, 30. I. 1556). Prvi predstavnik izvorne mađarske umjetničke glazbe, najvažniji pjesnik kroničar i mađarski glazbenik XVI. stoljeća. Pratio i u svojim pjesmama opisivao povijesna… Nastavi čitati →
Tínos (također Tenos), otok u Cikladima, Grčka; o. 8000 st., 194 km2. Leži u Egejskome moru, između otoka Ándrosa na SZ i Míkonosa na JI. Ugl. brdovit. Klima sredozemna. Uzgoj vinove loze, smokvi i povrća. Kamenolomi plavog mramora.… Nastavi čitati →
tinta (tal./njem.), mastilo, crnilo, crna ili obojena tekućina koja se sastoji od otopina ili finih suspenzija boja i pigmenata uz eventualni dodatak drugih tvari, koje se sušenjem vežu za podlogu. Služe za pisanje ili tisak. Prve tinte bile su željezne… Nastavi čitati →
Tintagel, grad (castrum) kraj istoimenoga naselja u grofoviji Cornwall na krajnjem jugozapadnu Engleske, legendarno mjesto rođenja Artura, kralja keltskih Brita krajem V. st. U prvoj polovici XIII. st., na mjestu prapovijesne i ranosrednjovjekovne utvrde (V–VI. st.) Richard, prvi grof od… Nastavi čitati →
Tintoretto (pravim imenom i prezimenom Jacopo Robusti), talijanski slikar (Venecija, IX. ili X. 1518. ili IV. 1519 – Venecija, 31. V 1594). Glavni protagonist mletačkoga manirizma, izravni preteča baroka. U mitološkim, alegorijskim i povijesnim kompozicijama snažnu dramatsku napetost spojio… Nastavi čitati →
tinjalica, posebna vrsta el. tinjajuće žarulje u obliku staklene cijevi ili balona napunjene plemenitim plinom. Priključivanjem napona na dvije hladne elektrode pojavljuje se svjetlo na principu katodnog tinjanja. Upotrebljava se kao indikacijsko svjetlo, ali i u posebnoj izvedbi kao… Nastavi čitati →
