Abecedar: I

Ida

Ida, planinski lanac na SZ Turske, ji od lokacije antičke Troje. Najviši vrh Mt. Gargarus (ili Kaz Dagi; 1767 m). Bio svetište ant. božice Cybele. Prema legendi ovdje se trojanski princ Paris osvjedočio ljepoti božica Here, Atene i Afrodite.

IDA

IDA (akr. od engl. International Development Association), Međunar. udruženje za razvoj, finan. institucija koja pomaže ekon. razvoj zemalja u razvoju. Zajedno s Međunar. financ. korporacijom (IFC) i Međunar. bankom za obnovu i razvoj (IBRD) čini Svj. banku. Započela s… Nastavi čitati

Ida

Ida (grč. Ída, Ídé), u grč. mitologiji, nimfa, kći Melisejeva, sestra Adrastina. Njoj, sestri i kuretima božica Rea povjerila je Zeusa da ga odgoje.

Idaho

Idaho, sav. država (od 3. VII. 1890) u sjeverozap. dijelu SAD-a, u porječju r. Columbije; 214 325 km2 (13. sav. država po površini), 1 391 800 st. (39. sav. država). Gl. grad Boise… Nastavi čitati

Idaho Falls

Idaho Falls, grad na r. Snake, na JI sav. države Idaho, SAD, 80 km si od Pocatella; o. 52 100 st. Sjedište okruga Bonneville (od 1911). Trg., prom. i industr. središte poljoprivr. kraja (krumpir, žitarice; stočarstvo). Prehr. ind.,… Nastavi čitati

Idas

Idas, u grč. mitologiji, sin mesenskoga kralja Afareusa i Arene. Sudjelovao u lovu na kalidonskog vepra i u putovanju argonauta; najjači čovjek svojeg vremena.

ide

ide (lat.), kod Rimljana, petnaesti dan u mjesecima ožujku, svibnju, srpnju i listopadu ili trinaesti u svim ostalim mjesecima; služio kao središnje mjesto bilježenja ostalih dana. Martovske ide, dan kada je ubijen Julije Cetar (← 15. III. 44).

ideacija

ideacija (grč. idea pojam, misao), stvaranje ideja, pojmova. Za suvr. fenomenologe to je proces neposrednog shvaćanja i promatranja idejnog sadržaja jednog doživljaja, nezavisno od induktivnog zaključivanja.

ideal

ideal (iz grč. preko lat.), uzor, cilj. Zamišljanje nekog predmeta, svojstva ili društv. stanja u potpuno savršenom obliku, kako bi nam poslužio kao uzor, misao vodilja u koji ćemo se ugledati, te cilj kojemu ćemo težiti (i. slobode, demokracije, humanosti;… Nastavi čitati

idealizam

idealizam (grč. idea pojam, misao) filoz Pogled na svijet prema kojemu je primarna duhovna stvarnost. Postoje dva osnovna oblika idealizma: objektivni i subjektivni. Objektivni idealisti zastupaju postojanje misaone, duhovne stvarnosti izvan subjekta. Njima je duhovna stvarnost primarna, ona je izvor… Nastavi čitati

idealni tip

idealni tip, u društv. znanostima vrijednosno neopterećen logički pojam, rabi se u metodologiji i analizi tipičnih struktura i procesa društv. stvarnosti; empirijski utemeljena konstrukcija, koja generalizacijom bitnih svojstava jedne pojave omogućuje objašnjenje te pojave u “čistom obliku”. U sociologiju… Nastavi čitati

ideja

ideja (grč. idea misao, pojam), opći pojam o nekom predmetu ili pojavi. Ugl. je i. u idealističkoj filozofiji shvaćena kao osnovna stvarnost i odvaja se od realnog objekta, te postaje samostalna. Kod Platona ideja postaje sama po sebi u tzv.… Nastavi čitati

idejnost

idejnost, u marksističkoj teoriji, usklađenost teorijskog, umj. ili praktičnog djelovanja s polit. idejama ili shvaćanjima dominantne polit. skupine, tj. komunist. stranke, odn. njezina vodstva; prožimanje kulture, umjetnosti, znanosti kao i javne djelatnosti revoluc. principima borbe radničke klase za ostvarenje… Nastavi čitati

identifikacija

identifikacija (lat.) 1. Poistovjećivanje, izjednačavanje; identificirati, ustanoviti identičnost. 2. Utvrđivanje identiteta, prepoznavanje, utvrđivanje pripadnosti. 3. psihol Proces u kojem se preuzimaju osjećaji i doživljaji drugoga; prema empirijskoj socijalnoj psihologiji, učenje oponašanjem. 4. sociol Prilagodba pojedinca očekivanjima u vezi s… Nastavi čitati

identitet

identitet (od lat. identitas preko njem.) 1. Potpuna jednakost, istovjetnost; odnos po kojemu je u različitim slučajevima neko biće, svojstvo i sl. jednako samo sebi, odn. isto. 2. filoz Filozofija identiteta jest filoz. metafizički smjer, koji je zastupao F. W.… Nastavi čitati

ideofon

ideofon (grč.), naziv za riječ ili koji drugi jezični element koji opisuje zvuk (zvukoopisna riječ, onomatopeja) ili pokret.

ideografija ili ideografsko pismo

ideografija ili ideografsko pismo (grč.), vrsta pojmovnog pisma koje čine znakovi (slike) za pojedine pojmove, a ne za pojedine glasove kao u ranijoj piktografskoj fazi. Susreće se kod mnogih primitivnih naroda. Kod Indijanaca sačuvana čista i., kod drugih naroda stilizirani… Nastavi čitati

ideogram

ideogram (također ideograf i logogram), pismeni znak kojim se označava cijela riječ ili njezin korijen (za razliku od slova, kojim se ugl. označava glas ili slog) ili pojam. Ideogrami se upotrebljavaju u sustavima ideografskih pisama; to su više-manje pojednostavnjeni… Nastavi čitati

ideologija

ideologija, oblik soc. ili polit. filozofije; sustav ideja koje teže objašnjavanju svijeta i kako ga mijenjati. Priroda, povijest i karakteristika ideologije pokazuje filozofiju i politiku vremena u kojoj je nastala. Poznatije i.: liberalizam, konzervatizam, socijalizam, komunizam, anarhizam, fašizam, nacionalizam.… Nastavi čitati

ideomotorne kretnje

ideomotorne kretnje (grč. idea misao; lat. motor pokretač), nenamjerne kretnje izazvane nekom predodžbom bilo kakva karaktera (slušnog, vidnog itd.). Takve su kretnje npr. nagli trzaji, grimase, ukočenja koja se javljaju pri sjećanju na neki uzbudljiv događaj ili opasnu situaciju; npr.… Nastavi čitati